hrvatski

Anorganski nemetalni materijali

Proizvodnja anorganskih nemetalnih materijla ima veliko ekonomsko značenje i jedna je od najatraktivnijih gospodarskih grana razvijenih zemalja svijeta. Ta proizvodnja u Republici Hrvatskoj s obzirom na sirovinsku bazu nije zadovoljavajuća i daleko je ispoda realnih mogućnosti. Od pedeset šest u svijetu poznatih nemetalnih sirovina, Hrvatska ih posjeduje čak četrdeset dvije [1]. Deset u gotovo neograničenim količinama, četrnaest sirovina u količinama isplativim za eksploataciju s vlastitim sredstvima, a osam u količinama isplativim za eksploataciju sa sredstvima vidljivog rizika stranih ulagača. S obzirom na brojnost vrsta i količina mineralnih sirovina (boksit, lapor, kvarcni pijesak, glina, vapnenac, dolomit, sadrenac, grafit, barit, glinenci, tinjci, korund, sol, silvin, mramor, kamen, šljunak), proizvodnja anorganskih nemetalnih materijala mogla bi biti jedan od uspješnih pravaca razvoja hrvatskog gospodarstva. Zbog posebnih uvjeta poslovanja koje je nametnula tranzicija i posljedice Domovinskog rata usporen je daljnji razvoj ove gospodarstvene grane. Veliki dio hrvatskih proizvođača keramike, stakla, cementa, vapna i sadre okrenut je danas internoj ekonomiji i posvećuje pozornost rekonstrukciji proizvodnje u ogranizacijskom, financijskom, marketinškom i kadrovskom smislu. Posebna pozornost posvećuje se geološkom istraživanju novih nalazišta sirovina, unapređenju iskopa i transporta sirovina, unapređenju procesa pripreme sirovina, smanjenju potrošnje energije pri proizvodnji, uvođenju ili poboljšanju automatskog vođenja procesa, poboljšanju postojećih proizvoda, unapređenju kontrole kvalitete, proširenju proizvodnih kapaciteta, uporabi otpadnih materijala u procesu proizvodnje, zaštiti okoliša, poboljšanju opreme za proizvodnju i njezino kvalitetnije održavanje i popravak, uvođenju i poboljšanju standarda, zakonskih propisa i međunarodnih certifikata kvalitete.

cement, brzovezujući i brzootvrdnjavajući materijali

nije evidentirano