hrvatski

Konstruktivistička didaktika i neurodidaktika u diskursu reformne pedagogije. Teorijska polazišta, dileme i komparacija

U radu su kritičko-komparativnom i povijesnom analizom definirani, objašnjeni i dovedeni u odnos koncepti konstruktivističke didaktike te neurodidaktike s pravcima i pokretima reformne pedagogije. Analizom je pokazano da su neka od zajedničkih obilježja konstruktivističke didaktike i neurodidaktike vidljiva u nastavnim strategijama kao što su: učenje istraživanjem, učenje rješavanjem problema, suradničko učenje, djelovanju usmjereno učenje, učenje igrom i projektno učenje. Drugim riječima, u okviru onoga što se naziva nastavom usmjerenom na učenika. Ta obilježja nisu (u potpunosti) noviteti proizašli iz tih koncepata. Ukazuje se da su ta didaktička obilježja formirana još prije više od stoljeća u pravcima i pokretima reformne pedagogije. Opravdano je nuditi zaključak da ono što je označeno kao konstruktivistička nastava već postoji oblikovano u reformnoj pedagogiji. Ali, isto je tako opravdano zaključiti da neuroznanstvena istraživanja, osim što nude nove spoznaje o procesima učenja, potvrđuju i didaktičke vrijednosti pravaca i pokreta reformne pedagogije s prijelaza 19. u 20. stoljeće. S obzirom na međusobnu kompatibilnost analiziranih koncepata, poželjno je težiti njihovoj daljnjoj kritičkoj i argumentiranoj sinergiji, a radi unapređenja nastave

didaktika, konstruktivizam, nastava, obrazovna neuroznanost, reformna pedagogija

nije evidentirano