hrvatski

Erozija tla vodom kao smjernica održivog gospodarenja tlom na kršu južnojadranske poljoprivredne podregije Hrvatske

Tlo je (s vodom i zrakom) dio „ekološkog trojstva“ i ključna sastavnica svih terestričkih ekosustava, među kojima agro- i silviekosutava. Tla na kršu nastaju otapanjem vapnenca i dolomita i nakupljanjem netopivog ostatka tih stijena. Sporost toga procesa oslikava podatak da je za sloj tla 1 cm debljine, i to bez gubitaka erozijom potrebno 8 000-10 000 godina. U tom svjetlu razumljivo je da je zaštita tla od erozije ključno pitanje opstanka tla i terestričkih ekosustava na sredozemnom kršu. U projektu četiri-godišnjeg izravnog mjerenja erozije feralitičnih tala Etiopijske visoravni (4 godine) i pseudogleja središnje Hrvatske (20 godina) provjerili smo pouzdanost i upotrebljivost najpoznatije prognostičke metode - Univerzalne jednadžbe erozije – USLE Wishmeiera i Smitha (1978). Rezultati su nas ohrabrili pa smo tu metodu koristili u ovom radu. Općenito se u svijetu i EU koristi isključivo revidirana ili dopunjena (R)USLE, koja, uz sve nedostatke, kojih uostalom nije lišena niti jedna prognostička metoda, predstavlja solidnu osnovu za izradu smjernica održivog gospodarenja tlom. Rezultati istraživanja nedvojbeno pokazuju da na području Južnojadranske poljoprivredne podregije uzgoj oraničnih usjeva – okopavina i ratarskih kultura gustog sklopa dolazi u obzir samo na tlima na ravnom terenu, dakle u krškim poljima, riječnim dolinama, docima i ponikvama (vrtačama), odnosno na prirodnim ili izgrađenim terasama.

USLE, Erodibilnost tla, Potencijalna erozija, Rizik od erozije, Konzervacija tla

nije evidentirano