hrvatski

Nestaje li radništvo u ekonomiji zasnovanoj na znanju?

Informacijsko doba i sve brži znanstveno-tehnološki napredak donijelo je velike promjene te su sve uvjerljivije tvrdnje da je suvremena ekonomija zasnovana na znanju, a ne na tradicionalnim resursima kao što su prirodni resursi, kapital i rad. To otvara prostora i mogućem zaključku radništvo postaje sve manje bitno i da bi u dugoročnoj perspektivi moglo nestati, dok bi tržište rada moglo biti nadomješteno tržištem znanja. Ovaj rad pokušava na tragu takvih pojednostavljenih popularnih teza prodiskutirati neke osnovne pojmove o radu i radništvu te znanju u gospodarstvu da bi se time doprinijelo odgovoru na pitanje postavljeno u samom naslovu. Zato se u radu najprije analizira porijeklo suvremenih odnosa rada i gospodarstva, zatim odnos rada i tehnologije te sadržaja znanja kao ekonomskog resursa. Na toj analitičkoj osnovi ocjenjuju se budućnost radništva u ekonomiji zasnovanoj na znanju. Ako je znanje kritični resurs u suvremenom poduzeću, najbolji način da se vrijednost poduzeća poveća je da se u funkciju stavi znanje svih njegovih radnika. Stručni radnik u ekonomiji zasnovanoj na znanju ne samo da neće nestati, već je njegova uloga presudna i nezamjenjiva. Dok se u tradicionalnom pristupu može ovisno o cijeni supstituirati rad i kapital kao ravnopravne resurse, u ekonomiji zasnovanoj na znanju prešutna znanja koja su neraskidivo vezana uz pojedince i timove mogu se tretirati jedino kao komplementi, a više nikako kao supstituti drugim resursima. To znači da je presudna sposobnost cjelokupne radne snage, a ne samo "informacijske ili znanstvene elite" da hitro usvaja i upotrebljava nova znanja i informacije.

nije evidentirano

nije evidentirano