hrvatski

Urbanistički razvoj hrvatskih gradova od Napoleonovog doba do pada Habsburške monarhije u europskom kontekstu

Urbanistička povijest između društvenih događanja i povijesti samog urbanizma tema je ovoga izlaganja. Tragove Napoleonova doba možemo usporediti sa susjednom Italijom, dok je u kasnijem razdoblju zanimljivo razlučiti utjecaje dviju vlada i dviju administracija - Austrije i Ugarske. Ekonomski i politički kontekst dovode do transformacije gradova u 19. stoljeću. U predindustrijski grad uvodi se zoning, topografski se artikuliraju centar i periferija, uređuje se prijevoz unutar grada, koncentracija radnika dovodi za sobom i probleme kolektivnog stanovanja te nastaju točni planovi širenja grada. Veliki gradovi najčešće dobivaju monumentalni gradski centar, a s druge strane mjesta za slobodno vrijeme (šetališta, umjetna jezera s brodicama, itd.) i odmor (kavane, restorani, hoteli), zgrade koje skrbe o obrazovanju, kulturi (umjetnički paviljoni, škole, ...). U tom se razdoblju u nas uređuje legislativa, izvode se katastarske izmjere i donose regulatorni planovi, urbanistički zakoni i pravila. Sedamdesetih se godina počinju osnivati statistički uredi, a osamdesetih godina tehnički uredi. Uz gradske mjernike o širenju gradova odlučuju i mješovite komisije stručnjaka i štovanih građana. O urbanizmu se u tom razdoblju mnogo i piše, i to na način da se s afirmativnih teorija postupno prelazi na praktične svakodnevne probleme. Namjeravam interpretirati opća mjesta u sklopu razvoja naših gradova tijekom 19. stoljeća, njihove specifičnosti i originalne domete, kao i začetke urbanističke misli i kritike u Hrvatskoj.

urbanistički razvoj; Hrvatska; devetnaesto stoljeće; europski kontekst; regulatorne osnove

nije evidentirano