hrvatski

Kontrola inbridinga u malim populacijama

Domestikacija i pripitomljavanje divljih životinja započela je prije 12 tisuća godina kada su ljudi počeli držati životinje kao radnu snagu, zbog hrane, vlakana i drugih potreba. Do danas je domesticirano 40 vrsta sisavaca i ptica koje su značajne za hranu i poljodjelstvo. Međutim, glavnina stočarske proizvodnje se bazira na svega 14 životinjskih vrsta koje obuhvaćaju oko 5 tisuća pasmina. Oko 40% svjetske humane populacije direktno ovisi, u svojim dnevnim potrebama, o stočarstvu (djelomično ili potpuno). Isto tako čak 12% svjetskog stanovništva gotovo u cijelosti ovisi o proizvodima dobivenim od preživača (goveda, ovce i koze), koji imaju sposobnost da grubu voluminoznu hranu pretvaraju u visokokvalitetne proizvode za ljudsku konzumaciju. U globalnoj proizvodnji hrane životinjski genetski resursi (ŽGR) imaju do 30% udjela. Procjenjuje se da će taj udio u budućnosti rasti, jer će naglim povećanjem ljudske populacije, rasti i potrošnja hrane, naročito životinjskog porijekla. Osim navedenog, životinje se koriste kao vučna snaga, a osiguravaju i gnojivo za proizvodnju usjeva. Zato su životinje važan čimbenik koji će poboljšati kvalitetu života ljudi, u globalnim razmjerima. Tehnologija i sve veći gospodarski zahtjevi u zadnjih 50 do 100 godina potisnuli su mnoge lokalno adaptirane pasmine (LAP) iz uzgoja i proizvodnje što je direktno utjecalo na smanjenje biološke raznolikosti u poljodjelstvu, a time i svekolike biološke raznolikosti. Još jednom je čovjek nepromišljeno utjecao na prirodne zakone u cilju svoje lagodnosti. Stvorio je nove proizvodne sustave sa tzv. high-input – high-output pasmina čija proizvodnja traži povećana ulaganja, njegu, zaštitu i poboljšanu hranidbu, često na štetu konačnog proizvoda. Na taj način neke LAP su postupno izbačene iz uzgoja i proizvodnje, pa su mnoge od njih nepovratno nestale. Njihovim nestankom smanjuje i biološka raznolikost unutar vrsta što je nenadoknadiva šteta, jer nestaje temeljni uvjet opstanka i selekcijskog napretka. Prema podacima Word Watch List-Domestic Animal Diversity (WWL-DAD, 2000) oko 30% ili 1687 od ukupno 5639 pasmina domaćih životinja je ugroženo. Međutim, ovdje treba dodati i da je za 1456 pasmina status ugroženosti nepoznat, kao i činjenicu da je nestalo više od 700 pasmina. Kada se i to uzme u obzir onda ugroženost zahvaća značajno više od 30% domaćih životinja. Proces izumiranja pasmina domaćih životinja naročito je izražen danas, jer se procjenjuje da svake godine izumre 50 pasmina (jedna tjedno). Ova nas činjenica posebno zabrinjava jer je proces izumiranja znatno brži od stvaranja novih pasmina. Iz navedenog je vidljivo da se biološka raznolikost ŽGR smanjuje, pa je potrebno poduzeti sve mjere kako bi pasmine spasile od izumiranja. Kako se, ovdje radi uglavnom o malim populacijama potrebno je primijeniti posebne mjere i strategije uzgoja (parenja) da bi se inbriding sveo na najmanju moguću mjeru. Ovaj rad je pokušaj prikaza značaja biološke raznolikosti domaćih životinja kao i mogućih strategija smanjivanja uzgoja u srodstvu u programima konzervacije.

inbriding; populacija; ugrožene pasmine

nije evidentirano