hrvatski

Ekološka poljoprivreda

Tisućljećima je poljoprivreda bila utemeljena na sličnim principima kao sadašnja ekološka poljoprivreda. Izvor hranjiva u obliku gnojiva tlu su se dodavala samo putem organskih gnojiva životinjskog porijekla ili su indirektno taložile poplave rijeka koje su donosile hranjive tvari na površinu tla. Zbog toga se prva stalna naselja u povijesti razvoja civilizacije pojavljuju iznad plavljenih ravnica velikih rijeka. Još u davnim vremenima čovjek je spoznao da je na nekim tlima uz dodavanje organskih gnojiva moguće ostvariti zadovoljavajuće prinose. Odatle se vjerojatno razvila i praksa primjene gnojiva životinjskog i biljnog porijekla radi obnove plodnosti tla. Navedeno ukazuje na to da je povijest razvoja ekološke poljoprivrede vrlo tijesno povezana, bolje rečeno isprepletena, s razvojem konvencionalne poljoprivrede. Zbog toga najprije treba razjasniti elementarne pojmove: što je to konvencionalna, a što je to ekološka poljoprivreda? Butorac (1999.) definira konvencionalnu poljoprivredu kao poljoprivredu koja uključuje stvaranje visokorodnih kultivara i hibrida, suvremenu i intenzivnu agrotehniku, primjenu pesticida i mineralnih gnojiva. Bašić (1995.) navodi da u konvencionalnoj poljoprivredi poljoprivredno gospodarstvo prvi put u povijesti agrikulture gubi tradicionalnu samodostatnost, a ovisi o unosima izvan gospodarstva (strojevi, energija, mineralna gnojiva, pesticidi itd). Da bi se pokrile potrebe za hranom u zemljama razvijenog Sjevera, stvorene su farme velikih dimenzija na kojima jedan poljoprivrednik proizvodi za sve veliki broj rastućeg urbanoga stanovništva, a opet isto to urbano stanovništvo s profitom stvorenim u drugim djelatnostima daje potporu trendu konvencionalne proizvodnje, budući da sami zauzvrat dobivaju hranu po cijeni manjoj od 20% mjesečnih prihoda obitelji bogatog Sjevera. Drugim riječima, rastući trend poljoprivrednog radnika da pokriva potrebe za hranom sve većeg broja urbanoga stanovništva, a obuhvaća i veći uzgoj po jedinici površine, dovodi do rastućeg poremećaja u okolišu (Bašić, 1995.). Specijalizacijom konvencionalna poljoprivreda poprima neka obilježja industrije, pa se preuzimaju i termini kao što su tehnologija proizvodnje ili agrotehnika. Od uzgajatelja-biologa agronomi postaju tehnolozi. U tom sustavu vrijednosti prinos po jedinici površine ili proizvodnja po grlu jedini je krit¬erij za ocjenu djelotvornosti nekog zahvata. Bašić (1995.) dalje navodi da konvencionalna poljoprivreda ima visoku gospodarsku (ekonomsku) djelotvornost, dok joj je ekološka djelotvornost vrlo upitna. Ovakve neželjene ekološke posljedice konvencionalne poljoprivrede dovode do potrebe za ublažavanje negivnog djelovanja na okoliš primjenom ekološke poljoprivrede. Postoji veliki broj definicija ekološke poljoprivrede. Međutim, jedna zajednička okvirna definicija ekološke poljoprivrede mogla bi glasiti: Ekološka poljoprivreda predstavlja poljoprivredu koncipiranu tako da štiti tlo, vodu, zrak, biljne i životinjske genetske resurse, nije za okoliš degradirajuća, tehnički je primjerena, ekonomski opstojna, a socijalno prihvatljiva. Za razliku od konvencionalne poljoprivrede koja se temelji na velikim unosima izvan farme, ekološka poljoprivreda propagira što manji unos izvan farme. Zato neki znanstvenici za ekološku poljoprivredu kažu da predstavlja brak između ekologije i poljoprivrede.

ekološka poljoprivreda, stanje i perspektive,

nije evidentirano