Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

„Tabula od ministara i kapitula…“ fra Andrije Šipračića Margaritića Dubočanina (CROSBI ID 258100)

Prilog u časopisu | ostalo | domaća recenzija

Škegro, Ante „Tabula od ministara i kapitula…“ fra Andrije Šipračića Margaritića Dubočanina / „The List of the Provincial Ministers and Chapters…“ by fr. Andrew Shiprachich Margaritich of Dubochacz // Bosna franciscana : časopis Franjevačke teologije Sarajevo, XXVI (2018), 49; 233-316

Podaci o odgovornosti

Škegro, Ante

hrvatski

„Tabula od ministara i kapitula…“ fra Andrije Šipračića Margaritića Dubočanina

U proslovu svoga djela „Tabula od ministara i kapitula…“ njegov se autor predstavlja svojim redovničkim imenom, po ocu i majci, rodnoj župi i franjevačkom samostanu kojem je ta župa pripadala. Redovničko mu je ime bilo fra Andrija, dok mu ono koje je dobio prilikom krštenja nije znano. Po ocu je bio Šipračić a po majci Margaritić. Bio je rodom iz župe Dubočac kod Dervente u sjevernoj Bosni, koja je bila sastavni dio distrikta Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja u Sutisci (Kraljeva Sutjeska kod Kaknja u srednjoj Bosni). S natpisa urezanog na nadgrobnom spomeniku (biligu), kojeg je 1684. g. dao podići svojoj majci u groblju Danica (sada Banice) u katoličkoj župi Bijelo Brdo kod Dervente (sl. 1 i 2), čita se da je bio sin Ilije Šipračića i njegove zakonite žene nepoznatog imena koja je bila kćer Stipana Margaritića. Osim u proslovu autor je u ovom djelu registriran još sedam puta i to isključivo kao fra Andrija Dubočanin - prema rodnoj župi iz koje je potjecao. Sukladno navedenom puno ime autora ovog djela je fra Andrija Šipračić Margaritić Dubočanin. Kao što nije znano njegovo krsno ime, nije poznato ni vrijeme njegovog rođenja niti smrti. Istaknuti povjesničar Franjevačke Provincije Bosne Srebrene i profesor zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta dr. sc. fra Julijan Jelenić (1877.-1931.) zabilježio je da u nekrologiju Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci stoji da je umro 1698. g. u glavnom mađarskom gradu Budimu a da je u nekrologiju franjevačkog samostana u Budimu zabilježeno da je umro 1733. g. u Sibinju (Slavonski Brod). Nakon što je naznačio podugačak naslov ovog djela („Tabula, od ministara, i kapitula, koi se mogu znati, koi su bili u ovoi provincii Bosne arđentine, i što se dogodilo za koga Ministra, i od druzie Stvari, i dekreta carkovnie“) njegov se autor fra Andrija Šipračić Margaritić Dubočanin i sâm pretstavio, preciziravši kada ga je i gdje pisao. Bilježio je ne samo podatke o crkavama i samostanima, komesarima, provincijalima i članovima definitorijâ, gvardijanima, kandidatima i novoprimljenim odnosno umrlim članovima Franjevačke Provincije Bosne Srebrene nego i o svjetovnim događajima koji su presudno utjecali i na njihovu sudbinu. Djelo počinje s tobožnjim kapitulom Bosanske Franjevačke Vikarije koji da se održao 15. svibnja 1406. g. u franjevačkom samostanu u Veseloj u Uskopju u zapadnom dijelu srednje Bosne, kada da je za njezinog vikara bio izabran fra Marin Splićanin za čije postojanje nema potvrda u povijesnim vrelima. Naznačio je da je istom kapitulu tobože nazočio i bosansko-humski kralj Ostoja (1398.-1404. ; 1409.-1418.), koji da je tom prilikom potvrdio privilegije plemića Ohmučevića a za zaštitnike i čuvare tih privilegija da je odredio upravo franjevce Bosanske Franjevačke Vikarije. Potom je bio prisiljen konstatirati da nije znano tko su bili poglavari Provincije Bosne Srebrene do fra Stipana Kučića, koji je službu provincijalnog ministra obnašao od 1520. do 1523. g. Slijede bilješke o početku gradnje Dubrovnika 622. g. i prispjeću glave Svetoga Blaža (Svetog Vlahe) u to mjesto 630. g., padu Carigrada 1453. g. pod vlast osmanlijskog sultana Mehmeda II. Osvajača (1451.-1481.), ubojstvu bosansko-humskog kralja Stipana Tomaša (1443.-1461.) kojeg su počinili vlastiti mu sin i nasljednik na prijestolju Stipan Tomašević (1461.-1463.) i Tomašev brat Radivoj Ostojić Tvrtković te pokopu umorenog kralja u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Sutisci, o okupaciji Bosne 1463. g. od strane sultana Mehmeda II. Osvajača i njegovom kažnjavanju ubojica kralja Stipana Tomaša te smicanju bosanskog plemstva od strane bosanskog sandžak-bega Gazi Husrev-bega (1522.-1541.). Iza bilješke o obnovi samostana i crkve sv. Nikole u Visokom u srednjoj Bosni slijedi spomen devet povijesnih događaja od preotimanja bosanske prijestolnice Jajca na Božić 1463. g. od strane ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina (1458.-1490.) do pogibije 1526. g. ugarsko-hrvatskog i češkog kralja Ludovika II. Jagelovića (1516.-1526.) na Mohačkom polju u južnoj Ugarskoj. Nakon spomena provincijala fra Stipana Kučića 1523. g. slijedi bilješka o rušenju franjevačkih samostanâ u Konjicu u sjevernoj Hercegovini, Visokom, Sutisci, Fojnici i Kreševu u srednjoj Bosni te zarobljavanju provincijala fra Stipana Kučića i mučenju dvanaestorice franjevaca u Sarajevu od strane osmanlijskih vlasti odnosno provođenju intenzivne islamizacije bosanskih katolika koju je u Visokom provodio kadija (islamski vjerski sudac) iz Konjica. Isti je kadija inicirao i rušenje spomenutih samostana, jer mu nije godilo ugošćavanje koje mu je pruženo u franjevačkom samostanu u Visokom („i to [rušenje] iedni vele da [i]e bilo za iednoga kopuna, a druzi za ribu mla[dicu] što mu nisu dali fratri„). Za vrijeme od 1523. g. do 1635. g. dat je tek popis od 20 provincijalnih ministara Provincije Bosne Srebrene, od čega za četvoricu (fra Grgur Dumnjanin, fra Matija Konjičanin, fra Jakov Slapnica i fra Martin Bjelavić) nema dokaza da su tu službu obnašali. Opširniji podatci u ovom su djelu prezentirani od izbora za provincijalnog ministra fra Marijana Maravića, koji se 1635. g. zbio pod izravnim pritiskom osmanlijskih okupacijskih vlasti iz Sarajeva. Najviše pozornosti posvećeno je održavanju dvaju provincijalnih kapitula (15. siječnja 1662. g. i 18. veljače iste godine), odnosno izboru fra Franje Miletića za provincijalnog ministra Provincije Bosne Srebrene, o kojem je svoj pravorijek 3. listopada 1662. g. bila prisiljena izreći i rimska Kongregacija za širenje vjere (Prilog br. II). Popis komesarâ, provincijalâ, članova definitorija i samostanskih poglavara (gvardijana) donosi se od kapitula održanog 1663. g. Najviše podataka u ovom djelu, naznačenih na posljednjih deset stranica, je iz vremena kad je službu provincijalnog ministra ove provincije obnašao autor ovoga djela fra Andrija Šipračić Margaritić Dubočanin.

Fra Andrija Šipračić Margaritić Dubočanin, „Tabula od Ministara i kapitula“, Franjevačka provincija Bosna Srebrena

In the prologue to his manuscript “The List of the Provincial Ministers and Chapters…”, the author introduces himself using his monastic name, the name of his father, his mother, his native parish, and the Franciscan monastery to which that parish belonged. His monastic name was Fr. Andrew (fra Andrija), while his baptismal name is not known. His father’s last name was Shiprachich (Šipračić) and his mother’s Margaritich (Margaritić). He was born in the Catholic parish of Dubochacz (Dubočac) near Derventa in northern Bosnia, which was a composite part of the district of the Franciscan monastery of St. John the Baptist in Sutiska (= Kraljeva Sutjeska near Kakanj in central Bosnia). From the inscription carved on the tombstone that he had raised in 1684 for his mother at the catholic cemetery of “Danica” (now known as “Banice”) in the Catholic parish of Bijelo Brdo near Derventa in north Bosnia (Fig. 1, 2), it can be read that he was the son of Elias Shiprachich (Ilija Šipračić) and his lawfully wedded wife of unknown name, who was the daughter of Stephen Margaritich (Stipan Margaritić). Other than in the prologue, the author registered himself in this manus

engleski

„The List of the Provincial Ministers and Chapters…“ by fr. Andrew Shiprachich Margaritich of Dubochacz

U proslovu svoga djela „Tabula od ministara i kapitula…“ njegov se autor predstavlja svojim redovničkim imenom, po ocu i majci, rodnoj župi i franjevačkom samostanu kojem je ta župa pripadala. Redovničko mu je ime bilo fra Andrija, dok mu ono koje je dobio prilikom krštenja nije znano. Po ocu je bio Šipračić a po majci Margaritić. Bio je rodom iz župe Dubočac kod Dervente u sjevernoj Bosni, koja je bila sastavni dio distrikta Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja u Sutisci (Kraljeva Sutjeska kod Kaknja u srednjoj Bosni). S natpisa urezanog na nadgrobnom spomeniku (biligu), kojeg je 1684. g. dao podići svojoj majci u groblju Danica (sada Banice) u katoličkoj župi Bijelo Brdo kod Dervente (sl. 1 i 2), čita se da je bio sin Ilije Šipračića i njegove zakonite žene nepoznatog imena koja je bila kćer Stipana Margaritića. Osim u proslovu autor je u ovom djelu registriran još sedam puta i to isključivo kao fra Andrija Dubočanin - prema rodnoj župi iz koje je potjecao. Sukladno navedenom puno ime autora ovog djela je fra Andrija Šipračić Margaritić Dubočanin. Kao što nije znano njegovo krsno ime, nije poznato ni vrijeme njegovog rođenja niti smrti. Istaknuti povjesničar Franjevačke Provincije Bosne Srebrene i profesor zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta dr. sc. fra Julijan Jelenić (1877.-1931.) zabilježio je da u nekrologiju Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci stoji da je umro 1698. g. u glavnom mađarskom gradu Budimu a da je u nekrologiju franjevačkog samostana u Budimu zabilježeno da je umro 1733. g. u Sibinju (Slavonski Brod). Nakon što je naznačio podugačak naslov ovog djela („Tabula, od ministara, i kapitula, koi se mogu znati, koi su bili u ovoi provincii Bosne arđentine, i što se dogodilo za koga Ministra, i od druzie Stvari, i dekreta carkovnie“) njegov se autor fra Andrija Šipračić Margaritić Dubočanin i sâm pretstavio, preciziravši kada ga je i gdje pisao. Bilježio je ne samo podatke o crkavama i samostanima, komesarima, provincijalima i članovima definitorijâ, gvardijanima, kandidatima i novoprimljenim odnosno umrlim članovima Franjevačke Provincije Bosne Srebrene nego i o svjetovnim događajima koji su presudno utjecali i na njihovu sudbinu. Djelo počinje s tobožnjim kapitulom Bosanske Franjevačke Vikarije koji da se održao 15. svibnja 1406. g. u franjevačkom samostanu u Veseloj u Uskopju u zapadnom dijelu srednje Bosne, kada da je za njezinog vikara bio izabran fra Marin Splićanin za čije postojanje nema potvrda u povijesnim vrelima. Naznačio je da je istom kapitulu tobože nazočio i bosansko-humski kralj Ostoja (1398.-1404. ; 1409.-1418.), koji da je tom prilikom potvrdio privilegije plemića Ohmučevića a za zaštitnike i čuvare tih privilegija da je odredio upravo franjevce Bosanske Franjevačke Vikarije. Potom je bio prisiljen konstatirati da nije znano tko su bili poglavari Provincije Bosne Srebrene do fra Stipana Kučića, koji je službu provincijalnog ministra obnašao od 1520. do 1523. g. Slijede bilješke o početku gradnje Dubrovnika 622. g. i prispjeću glave Svetoga Blaža (Svetog Vlahe) u to mjesto 630. g., padu Carigrada 1453. g. pod vlast osmanlijskog sultana Mehmeda II. Osvajača (1451.-1481.), ubojstvu bosansko-humskog kralja Stipana Tomaša (1443.-1461.) kojeg su počinili vlastiti mu sin i nasljednik na prijestolju Stipan Tomašević (1461.-1463.) i Tomašev brat Radivoj Ostojić Tvrtković te pokopu umorenog kralja u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Sutisci, o okupaciji Bosne 1463. g. od strane sultana Mehmeda II. Osvajača i njegovom kažnjavanju ubojica kralja Stipana Tomaša te smicanju bosanskog plemstva od strane bosanskog sandžak-bega Gazi Husrev-bega (1522.-1541.). Iza bilješke o obnovi samostana i crkve sv. Nikole u Visokom u srednjoj Bosni slijedi spomen devet povijesnih događaja od preotimanja bosanske prijestolnice Jajca na Božić 1463. g. od strane ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina (1458.-1490.) do pogibije 1526. g. ugarsko-hrvatskog i češkog kralja Ludovika II. Jagelovića (1516.-1526.) na Mohačkom polju u južnoj Ugarskoj. Nakon spomena provincijala fra Stipana Kučića 1523. g. slijedi bilješka o rušenju franjevačkih samostanâ u Konjicu u sjevernoj Hercegovini, Visokom, Sutisci, Fojnici i Kreševu u srednjoj Bosni te zarobljavanju provincijala fra Stipana Kučića i mučenju dvanaestorice franjevaca u Sarajevu od strane osmanlijskih vlasti odnosno provođenju intenzivne islamizacije bosanskih katolika koju je u Visokom provodio kadija (islamski vjerski sudac) iz Konjica. Isti je kadija inicirao i rušenje spomenutih samostana, jer mu nije godilo ugošćavanje koje mu je pruženo u franjevačkom samostanu u Visokom („i to [rušenje] iedni vele da [i]e bilo za iednoga kopuna, a druzi za ribu mla[dicu] što mu nisu dali fratri„). Za vrijeme od 1523. g. do 1635. g. dat je tek popis od 20 provincijalnih ministara Provincije Bosne Srebrene, od čega za četvoricu (fra Grgur Dumnjanin, fra Matija Konjičanin, fra Jakov Slapnica i fra Martin Bjelavić) nema dokaza da su tu službu obnašali. Opširniji podatci u ovom su djelu prezentirani od izbora za provincijalnog ministra fra Marijana Maravića, koji se 1635. g. zbio pod izravnim pritiskom osmanlijskih okupacijskih vlasti iz Sarajeva. Najviše pozornosti posvećeno je održavanju dvaju provincijalnih kapitula (15. siječnja 1662. g. i 18. veljače iste godine), odnosno izboru fra Franje Miletića za provincijalnog ministra Provincije Bosne Srebrene, o kojem je svoj pravorijek 3. listopada 1662. g. bila prisiljena izreći i rimska Kongregacija za širenje vjere (Prilog br. II). Popis komesarâ, provincijalâ, članova definitorija i samostanskih poglavara (gvardijana) donosi se od kapitula održanog 1663. g. Najviše podataka u ovom djelu, naznačenih na posljednjih deset stranica, je iz vremena kad je službu provincijalnog ministra ove provincije obnašao autor ovoga djela fra Andrija Šipračić Margaritić Dubočanin.

Fr. Andrew Shiprachich Margaritich of Dubochacz, „The List of the Provincial Ministers and Chapters”, Franciscan Province of Bosnia Argentina

In the prologue to his manuscript “The List of the Provincial Ministers and Chapters…”, the author introduces himself using his monastic name, the name of his father, his mother, his native parish, and the Franciscan monastery to which that parish belonged. His monastic name was Fr. Andrew (fra Andrija), while his baptismal name is not known. His father’s last name was Shiprachich (Šipračić) and his mother’s Margaritich (Margaritić). He was born in the Catholic parish of Dubochacz (Dubočac) near Derventa in northern Bosnia, which was a composite part of the district of the Franciscan monastery of St. John the Baptist in Sutiska (= Kraljeva Sutjeska near Kakanj in central Bosnia). From the inscription carved on the tombstone that he had raised in 1684 for his mother at the catholic cemetery of “Danica” (now known as “Banice”) in the Catholic parish of Bijelo Brdo near Derventa in north Bosnia (Fig. 1, 2), it can be read that he was the son of Elias Shiprachich (Ilija Šipračić) and his lawfully wedded wife of unknown name, who was the daughter of Stephen Margaritich (Stipan Margaritić). Other than in the prologue, the author registered himself in this manus

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

Podaci o izdanju

XXVI (49)

2018.

233-316

objavljeno

1330-7487

Povezanost rada

Povijest