hrvatski

Ograničavajući čimbenici poslovanja agroturističkih gospodarstava

Agroturizam kao najbrže rastuća forma ruralnoga turizma u svijetu, u Republici Hrvatskoj, niti u akademskom, kao ni praktičnom smislu nema značaj koji bi mogao i morao imati za zemlju koja se želi strukturno i ozbiljno baviti turističkom djelatnošću. Promatrano s akademskoga stajališta, prisutna je nedostatna i skromna baza teorijskih spoznaja i empirijskih istraživanja. Stoga će se u radu dati prikaz dosadašnjih teorijskih spoznaja s posebnim naglaskom na jasnije razumijevanje izrazito konfuzne i oprečne postojeće terminologije. U Republici Hrvatskoj do sada je provedeno samo jedno službeno istraživanje, iz 2007. godine, kojim je obuhvaćena cjelokupna ruralna turistička ponuda, uz naglasak da je većina drugih provedenih istraživanja predmetno usmjerena na županije Jadranske regije. Također, postoji samo jedno sveobuhvatno istraživanje iz 2015. godine koje obuhvaća percepciju kreatora i sukreatora institucionalne politike te vlasnika TSOGa s područja 13 županije Kontinentalne regije, što pak potvrđuje tezu nedovoljne zainteresiranosti i istraženosti od strane akademske zajednice. S obzirom na postojeću turističko-resursnu osnovu ruralnoga područja i trenutno stanje razvijenosti, ruralni turizam Hrvatske u stvarnom okruženju razvija se ispod mogućnosti. Stoga je temeljna svrha ovoga rada utvrditi koji ograničavajući čimbenici sprečavaju razvoj ruralnoga turizma, a onda i poboljšanje te unaprjeđenje poslovanja TSOG-a. Empirijski podatci bit će prikupljenim anketiranjem vlasnika TSOG-a na području 13 županija Kontinentalne Hrvatske te će se isti analizirati odgovarajućim znanstvenim metodama

ograničavajući čimbenici, agroturizam, vlasnici TSOG, kontinentalna regija

nije evidentirano