hrvatski

Neopstetričke komplikacije za carski rez

Carski rez, mitska operacija, zbog svojih je čestih i teških komplikacija izvođen do 195Đ-tih godina rijetko, i prvenstveno u interesu rodilje, kadaje vaginalni porod ugrožavao njezino zdravlje, ili čak život. Učestalost te operacije u zemljama zapada bila je tada izmedu 1% i 5%(1-4). Brzim napretkom medicine izmedu 1950-tih i 60-tih godina (antibiotici, moderni anestetici, poboljšanje operativne tehnike, profilaksa i liječenje tromboembolijskih bolesti, racionalna primjena infuzije i transfuzije) rizici carskog reza značajno se smanjuju, te sa sada primijenjuje i u interesu fetusa. Mnogostruko učestalijom primjenom carskog reza, te napretkom fetalne medicine, opstetricije i neonatologije snizuje se stopa perinatalnog mortaliteta, te rani i kasni morbiditet djeteta. Učestalost carskog reza enormno raste, tako da je 1987. u SAD-u na taj način dovršavano 25% poroda (u nekim bolnicama do 51%), a u Njemačkoj 16% (u nekim univerzitetskim klinikama do 30%)(1-4). S obzirom na neospornu važnost carskog reza u snižavanju stope perinatalnog mortaliteta, postavlja se pitanje koje bi bila optimalna učestalost te operacije. Uz podjednaki perinatalni mortalitet postotak carskih rezova u različitim zamljama jako varira(3). Iz toga možemo pretpostaviti da prekomjernim povećanjem učestalosti carskog reza ne smanjujemo značajno perinatalni mortalitet(5-6). Danas je on u visoko razvijenim zemljama oko 6 1/1000, i s obzirom da je u velikoj većini slučajeva uzrokovan prematuritetom, ne možemo ga bitno sniziti carskim rezom. Znamo li da je rizik materne smrtnosti kod carskog reza i do deset puta veći nego kod vaginalnog poroda, postavlja se pitanje svrsishodnosti nerazumno velikog broja carskih rezova(l-3). Neosporna je činjenica da je stopa carskog reza u porastu. Isto je tako u porastu ovom operacijom uzrokovan majčinski mortalitet i morbiditet, kao što su i povećani fmancijski izdaci koji slijede ovu operaciju. Danas u većini slučajeva opravdavamo carski rez težnjom za dobrobiti djeteta, no ta dobrobit često nije dovoljno kritički obradena. Kulturološke promjene i očekivanja populacije, uz strah opstetričara od odgovornosti, vjerojatno su učinile indikacije za carski rez općenito prihvatljivijima. Opstetrićar je rastrgan između obveze da procijeni da li je carski rez optimalan način poroda s jedne strane, te zahtjeva trudnice da sama odlučuje o postupku o svom liječenju s druge strane(7). Trud međunarodne opstetričke organizacije da smanji stopu carskog reza nije se pokazao jako uspješnim. Cilj ovog izlaganja je kritički osvrt na neopstetričke indikacije za carski rez, te s obzirom na moguće rane i kasne postoperativne komplikacije, traženje prostora za eventualno sniženje učestalosti ove operacije. Učestalost neopstetričkih indikacija u odnosu na one opstetrički indicirane varira. Prema nekim autorima one čine do 10% od ukupnih indikacija za carski rez(6-8). U našem materijalu neopstetričke indikacije za carski rez čine tek 2, 7%. Medutim, autori koji navode taj visoki udio neopstetrički indiciranih carskih rezova, u tu su vrstu indikacija ubrojili i stanja poput trudnoćom uzrokovane hipertenzije, patologije zdjelice, miome uterusa, višeplodne trudnoće, karcinoma cerviksa i drugo, što smo mi smatrali opstetričkim indikacijama, i otuda vjerojatno postoji taj nesrazmjer.

neopstetričke indikacije; carski rez

nije evidentirano