hrvatski

Obilježja cjeloživotnog učenja kod djelatnika sestrinstva Opće bolnice „dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica

Cilj: ispitati razlike u samoprocjeni cjeloživotnog učenja s obzirom na pojedina demografska obilježja djelatnika sestrinstva kao što su spol, dob, radni staž, radno mjesto i stupnjevi formalnog obrazovanja. Ispitanici i metode: u istraživanju je sudjelovao 121 djelatnik sestrinstva Opće bolnice„Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica. Istraživanje je provedeno temeljem anonimnog anketnog upitnika koji je sastavljen od dva dijela: općih demografskih obilježja ispitanika te od 14 tvrdnji skale cjeloživotnog učenja. Rezultati: 40% ispitanika ne preferira da im drugi isplaniraju učenje i posao. Na 40% ispitanika se ne odnosi tvrdnja da rijetko razmišljaju o svom učenju. 36% ispitanika pokušava povezati naučenu teoriju s praktičnim problemom i 36% ih se osjeća kao samoorganizirana osoba. 68% ispitanika ima odgovornost stvoriti smisao iz onoga što nauči na radnom mjestu. Medicinske sestre više pokušavaju povezati naučenu teoriju s praktičnim problemom u odnosu na medicinske tehničare. Ispitanici u dobi 31 – 40 godina više osjećaju nelagodu u uvjetima nesigurnosti. Ispitanici s radnim stažem 31 i više godina najmanje osjećaju da su drugi u boljoj poziciji procijeniti njihov rad. Ispitanici sa završenim studijem sestrinstva te ispitanici na rukovodećim mjestima manje preferiraju da im drugi isplaniraju učenje i posao. Zaključak: na ispitanike se najviše odnose tvrdnje: da se osjećaju kao samoorganizirane osobe, da pokušavaju povezati naučenu teoriju s praktičnim problemom, da kada pristupaju novom problemu pokušavaju ga povezati s nečim što već znaju te da je njihova odgovornost stvoriti smisao iz onoga što nauče na radnom mjestu.

cjeloživotno učenje, obrazovanje, sestrinstvo

nije evidentirano