hrvatski

Usporedba različitih tipova reaktivacije kompozitnih fotokatalizatora za obradu voda

Jedan od najčešće detektiranih farmaceutika uvodenom okolišu je diklofenak. Zbog potencijalnog negativnog utjecaja na okoliš i ljudskozdravlje nekoliko je farmaceutika, među kojima i diklofenak (DCF), uključeno na tzv. „watch“ listu u sklopu Okvirne direktive o vodama 2013/39/EU. Iz tih razloga javlja se potreba za istraživanjemučinkovitih ali i ekološki prihvatljivih metoda obrade u svrhu uklanjanja farmaceutika iostalih prioritetnih tvari iz voda pri čemu napredni oksidacijski procesi pokazuju veliki potencijal. Cilj ovoga rada bio je utvrditi aktivnost TiO2– SnS2 fotokatalizatora, imobiliziranog na staklene pločice, pod djelovanjemsimuliranog Sunčevog zračenja za uklanjanje diklofenaka u ponovljenim ciklusima. Reaktivacija korištenog fotokatalizatora TiO2-SnS2 u formi tankog filma između ciklusa izvedena je upotrebom ozona u vodenom mediju i toplinom. Naposljetku određeni su KPKi BPK5 pokazatelji kvalitete vode. Provedbom eksperimenta utvrđeno je da smanjenje uklanjanja DCF-a nakon toplinske reaktivacije u odnosu na prvi ciklus nije znatno izraženo, dokuklanjanje TOC-a pokazuje nešto veći pad nakon reaktivacije pri najnižoj temperaturi.Temperatura od 200 °C pokazala se nedovoljno visokom za uklanjanje adsorbirane organske tvari te je aktivnost skoro istovjetna fotokatalizatoru koji nije reaktiviran. Kemijska reaktivacija nije imala znatan utjecaj na adsorpciju DCF-a u slijednom ciklusu, ali se znatnije odrazila na uklanjanje organske tvari, pri čemu su najviše pogodovali blagi uvjeti reaktivacije. Agresivniji uvjeti kemijske reaktivacija znatno su se nepovoljno odrazili na konverziju DCF-a. Povećanjem broja ciklusa biorazgradivost opada, što ukazuje na smanjenje fotokatalitičke aktivnosti.

diklofenak ; TiO2-SnS2 ; kemijska reaktivacija ; toplinska reaktivacija

nije evidentirano