hrvatski

Mišljenje roditelja djece predškolske dobi o važnosti ekoloških tema u dječjem vrtiću

S obzirom na postojanje različitih ekoloških problema, koji se razvijaju i rastu sve brže, jedno od osnovnih područja društvenog razvitka jest odgoj za okoliš. Sve se više pažnje posvećuje unaprjeđivanju životne okoline i ekološkom odgoju mlađih generacija, pošto bez njih nije moguće doći do većih zaokreta. „Temeljna zamisao ekološkog odgoja u današnjem je vremenu usmjerena na širenje svijesti i spoznaja o trenutačnom stanju okoliša na Zemlji, kao i na poduzimanje konkretnih mjera za njegovu zaštitu“ (Petrović-Sočo, 1996, 39). Najveću ulogu u odgoju djece imaju primarno roditelji, a zatim i odgojitelji. Uloga predškolske ustanove, odnosno odgojitelja je da svoje zadaće i napore usmjerava prema stvaranju temelja za izgradnju cjelokupne društvene ekološke svijesti. Farkaš (2003.) ističe da djeca rado prihvaćaju razne ekološke aktivnosti i radionice u vrtiću, sami daju prijedloge za daljnje aktivnosti, a posebna vrijednost ovakva rada pokazala se u primjeni i očitovanju stečenog znanja djece i u obiteljskom okruženju. Dok u vrtiću odgojitelj omogućuje stjecanje pozitivnih navika i razvijanje ekološke svijesti, treba se zapitati u kolikoj je mjeri to zastupljeno i kod kuće. Razni primjeri iz prakse sadržani u zbornicima radova govore o raznim eko-projektima, razvoju i unaprjeđenju ekološke svijesti čiji je cilj djeci ugraditi znanje razumijevanja prirodnih procesa, razviti pozitivne stavove prema okolišu i osjetljivost prema prirodi. No, ne govore ništa o sudjelovanju roditelja. Pošto znamo kako je obitelj temeljna društvena zajednica, a roditelji primarni učitelji, cilj je istražiti koliko važnosti roditelji predškolske djece pridaju ekološkim temama u dječjim vrtićima te koliko važnosti oni sami pridaju ekologiji općenito. Istraživanje je provedeno kratkom anketom. Iako 77% odgojitelja smatra da bi djeca trebala svakodnevno boraviti u prirodi, broj roditelja koji dijele to mišljenje je 58%. Prva veća razlika u mišljenjima roditelja i odgojitelja vidi se kod tvrdnje da su djeca predškolskog uzrasta “premala” da bi shvatila značenje ekologije i njenih pojmova. Dok se 86% odgojitelja u potpunosti ne slaže s navedenom tvrdnjom, istog je mišljenja tek 55% roditelja. Nesigurnost roditelja također dolazi do izražaja i kod tvrdnje da se u vrtiću treba učiti o obnovljivim i neobnovljivim izvorima energije. Dok se 71% odgojitelja s tvrdnjom u potpunosti slaže, kod roditelja roditelja je taj postotak 37%. Pri usporedbi rezultata roditelja prema mjestu prebivališta (selo/grad) čak 19% roditelja s prebivalištem na selu smatra kako je djecu potrebno upoznati s ekološkim temama u nižim razredima osnovne škole. Po prvi puta se roditelji s prebivalištem na selu u potpunosti slažu s nekom tvrdnjom u većoj mjeri nego roditelji iz grada kod tvrdnje da je djeci u vrtiću potrebno ukazati na probleme nedostatka pitke vode, nestanak šuma i sl. (65%). Ostali odgovori pretežno su isti ili postoje manje razlike, većinom kod biranja intenziteta slaganja, odnosno ne slaganja. Iako su se određene razlike u odgovorima vidjele, one su bile male. Na kraju se može zaključiti da roditelji, bez obzira na mjesto prebivališta, to jest ekološke poticaje i prilike koje im nudi ruralna odnosno urbana zajednica imaju slična mišljenja o tome kakva bi ponašanja i stavove njihova djeca trebala usvojiti u dječjem vrtiću. Uz to, rezultati usporedbe ispitanih roditelja i odgojitelja nemaju naznake da bi moglo doći do diskontinuiteta prilikom ekološkog odgoja.

ekološke teme, roditelji, dječji vrtić, selo, grad

nije evidentirano