hrvatski

Stanje u sjemenarstvu i trendovi njegova razvoja

Uspješni programi oplemenjivanja bilja, koji se danas izvode u Republici Hrvatskoj u državnim ustanovama i privatnim poduzećima, utemeljeni su na stoljetnoj tradiciji i akumuliranom znanju, što je preduvjet stvaranja novih kultivara (sorata i hibrida) poljoprivrednog bilja čija se konkurentnost uspoređuje s rezultatima vrlo moćnih svjetskih kompanija. Razvijeni domaći sortiment svojim visokim gospodarskim vrijednostima pridonosi razvoju i unapređenju domaće poljoprivredne proizvodnje te razvoju i unapređenju prehrambene industrije, što u konačnici pridonosi povećanju nacionalnog ekonomskog profita. Od ratarskih kultura najviše je zapaženih rezultata postignuto na kukuruzu, pšenici, ječmu, soji, suncokretu, lucerni i stočnom grašku, jer su mnogi kultivari (sorte i hibridi) priznati u zemljama Europske unije i u mnogim drugim zemljama koje su u bližem okruženju ili čak izvan europskog kontinenta (Turska, Rusija, Iran, Kazahstan). Razvoj novih kultivara primjenom domaće znanosti i stručnosti preduvjet je za razvoj sjemenarstva na velikom tržištu Europske unije i svijeta, što će pomoći razvoju znanosti i struke, povećati zaposlenost i unaprijediti gospodarstvo. Za tržišnu konkurentnost na domaćem i vanjskom tržištu, osim postizanja kakvoće sjemena propisane zakonima i pravilnicima, važno je imati stabilnu proizvodnju u smislu prinosa sjemena i ukupne količine sjemena sukladne poslovnim planovima. Elementarne nepogode čest su uzrok velikih variranja prinosa u proizvodnji merkantila, što se još više odražava na prinose sjemena, posebice na proizvodnju sjemenskog kukuruza. Prinos sjemenskog kukuruza u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2001. – 2012. godine varirao je od 881 kg/ha na 3.453 ha (2012. god.) do 3.127 kg/ha na 5.702 ha (2009. god.), a vrlo niski prinosi sjemena kukuruza ostvareni su 2003. godine (1.573 kg/ha) i 2011. godine (1.624 kg/ha). Dakle godine 2003., 2011. i 2012. bile su izrazito sušne, što je uz visoke temperature zraka u najosjetljivijim fenofazama smanjilo prinos sjemenskog kukuruza, a na velikim površinama i uništilo tu proizvodnju. Prinosi sjemena drugih ratarskih kultura u Republici Hrvatskoj manje su varirali. U sjemenskoj proizvodnji soje prinos je u razdoblju 2001. – 2012. godine varirao od 2.237 kg/ha na 3.412 ha (2012. god.) do 3.382 kg/ha na 2.800 ha (2004. god.). Veća proizvodnja sjemenskog suncokreta u istom razdoblju ostvarena je 2008. godine (1.865 kg/ha na 226 ha) i 2012. godine (1.444 kg/ha na 572 ha). Suncokret i lucerna u godinama sušnog ljeta i u aridnijim područjima postižu veće prinose sjemena. Prinosi sjemena ozimih strnih žitarica uglavnom su stabilni, a veće smanjenje bilo je samo u 2003. godini, što je posljedica izrazite suše. Prirodni resursi Republike Hrvatske (blizina velikih rijeka) pružaju velike mogućnosti za ublažavanje velikih variranja prinosa. Stoga smatramo da postoje mogućnosti povećanja i stabilizacije proizvodnje sjemena ratarskih kultura, posebice kukuruza, što nas može učiniti konkurentnim na svjetskom tržištu uz bolje iskorištenje ljudskih, prirodnih i infrastrukturnih potencijala Republike Hrvatske.

kultivar ; kukuruz ; pšenica ; ječam ; soja ; suncokret ; lucerna ; stočni grašak ; proizvodnja sjemena ; stabilnost proizvodnje sjemena

nije evidentirano