hrvatski

Utjecaj termičke regeneracije fotokatalizatora na razgradnju diklofenaka u vodi TiO2/FeZSM5 procesom uz simulirano Sunčevo zračenje

Povećanjem broja stanovnika razvija se industrija, što uzrokuje nastajanje sve veće količine otpada koji može narušiti biološku ravnotežu ekosustava. Poseban problem predstavljaju industrijske otpadne vode zbog sadržaja teških metala i teško razgradivih toksičnih organskih spojeva uključujući i farmaceutike. Farmaceutici su dizajnirani s ciljem specifičnog djelovanja u biološkim ekosustavima te ukoliko dospiju u okoliš, predstavljaju problem zbog mogućeg štetnog djelovanja. Glavna prednost farmaceutskih otpadnih voda je poznati sastav, zbog kojeg je omogućena ciljana obrada takve vode te uklanjanje njezinih karakterističnih onečišćivala. Kao najbolje metode pokazale su se kemijske metode u koje se ubrajaju napredni oksidacijski procesi (engl. Advanced Oxidation Processes, AOP). Ti procesi se ubrajaju u grupu niskootpadnih ili bezotpadnih tehnologija obrade otpadnih voda pa se njihovom primjenom smanjuje potreba za sekundarnom obradom. U napredne oksidacijske procese ubraja se fotokataliza. U ovom radu ispitivan je utjecaj termičke reaktivacije TiO2- FeZSM5 fotokatalizatora na razgradnju diklofenaka u vodenom mediju pod simuliranim Sunčevim zračenjem. Diklofenak se uklanjao u dva ciklusa: prije i nakon termičke reaktivacije te su uspoređivani rezultati oba ciklusa. U eksperimentima provedenim s fotokatalizatorom reaktiviranim na 300 °C, uklanjanje DCF-a nakon fotokatalitičkog postupka veće je od onog dobivenog korištenjem fotokatalizatora prije reaktivacije, bez obzira na trajanje termičke reaktivacije. Može se pretpostaviti da se termičkom obradom pri 300 °C poboljšala aktivnost tankih slojeva TiO2-FeZSM5 povećavajući kristalnost amorfnog TiO2 kao vezivne komponente. Potom su utvrđene vrijednosti parametara termičke reaktivacije kojima se dobiva najveća aktivnost TiO2-FeZSM u ciklusu ponovnog korištenja. U tu svrhu su provedeni eksperimenti reaktivacije pri različitim uvjetima odnosno pri različitim temperaturama i u različitom trajanju. Izračunom je dobiveno da su T = 280 °C i t = 220 min optimalne vrijednosti za uklanjanje najviše diklofenaka u drugom ciklusu.

obrada voda ; fotokataliza ; termička reaktivacija fotokatalizatora

nije evidentirano