hrvatski

Đavo je izvanustavni suveren

Ne treba imati iluzija da će dobar demokratski usvojen ustav jamčiti dobru i pravednu vladavinu u državi. Ustav građanima ne propisuje što trebaju činiti nego kako moraju djelovati da bi bili politički jedni drugima razumljivi. Ustav je u tom smislu sličan gramatici i ona ne naređuje što moramo pisati i govoriti, nego kako moramo pisati i govoriti da bi jedni drugima bili razumljivi. Budući da se đavo ne drži ustava, niti ga je na to moguće prisiliti, izvršen je u teoriji pokušaj da se ustav ne reducira na pozitivni zakon kojega se đavo ionako ne pridržava, nego da ustav ostane otvoreno pravilo koje se oslanja na običaje i političku kulturu građana tako da oni umjesto đavla uzmognu, zlu ne trebalo, sami tumačiti ustav, ali ga i promijeniti kad više ne jamči pravednu političku komunikaciju među građanima.

đavo; ustav; nacionalna država; legitimitet; Europska Unija; demokracija

nije evidentirano