hrvatski

Suvremeni modeli arhitektonske naobrazbe: izvori, stanje, izazovi budućnosti

Tema ovog doktorskog rada su modeli arhitektonske visokoškolske naobrazbe u europskom akademskom i stručnom kontekstu, njihova evolucija, analiza trenutnog stanja i tendencije budućeg razvoja. Cilj istraživanja bio je sustavno elaborirati i kritički analizirati razvitak institucionalnih modela arhitektonske naobrazbe, te utvrditi one koncepcijske i organizacijske čimbenike koji su presudno utjecali na njihov razvoj, a posredno i na razvoj arhitektonske teorije i prakse općenito. Istraživanje je pokazalo da se suvremeni sustav visokoškolskog arhitektonskog obrazovanja u Europi temelji na sinkretičnim provedbeno-organizacijskim modelima, izraslima iz donekle srodnih ali i bitno različitih europskih izvora i tradicija (paleoobrtničko, potom zanatsko obrazovanje, cehovi, renesansne akademije, pariške École des Beaux-Arts i École Polytechnique, tehnička sveučilišta i fakulteti, likovne akademije, Bauhaus). U radu je potvrđena polazna hipoteza o obrazovnom sustavu razvijenom na vlastitim, arhitektonskoj disciplini inherentnim obrazovnim modelima koji kontinuirano evoluiraju i postupno transformiraju, ali ustrajno perzistiraju u višestoljetnim ciklusima, često neovisno i o njihovom epistemološkom sadržaju. Te modele moguće je prepoznati i definirati s obzirom na nekoliko klasifikacijskih kriterija: 1) dominantni sadržajno-pedagoški profil (umjetnički, inženjerski, znanstveni, humanistički), 2) provedbeno-organizacijski i administrativni profil (bolonjski model, integrirani model) ; 3) akademsko-profesionalna orijentacija (sveučilišni / akademski, stručni / mješoviti, profesionalizirani) ; 4) nacionalni krugovi (francuski, germanski, britanski, skandinavski, mediteranski). Svi suvremeni modeli dinamični su amalgami koji se baziraju na globalno dostupnom korpusu kodificiranog arhitektonskog znanja, te stjecanju kreativnih vještina i primjenjivog stručnog znanja. Njihova unutrašnja logika i robusnost bitan je element budućnosti institucionalnog arhitektonskog obrazovanja. S obzirom da područje istraživanja u kronološkom smislu obuhvaća i aktualne koordinirane reforme sustava arhitektonske naobrazbe (Bolonjski proces), u radu su zaključno formulirane i načelne pretpostavke o mogućim i/ili očekivanim smjerovima budućeg profiliranja visokoškolskog arhitektonskog obrazovanja.

akademija, renesansna ; akademija, umjetnička ; školovanje, akademijsko ; Bauhaus ; proces, Bolonjski ; École polytechnique ; École des Beaux-Arts ; fakulteti, arhitektonski ; kurikulum, arhitektonski ; majstor-graditelj ; naukovanje ; obrazovanje, arhitektonsko ; studio nastava ; školovanje, obrtničko ; školovanje, politehničko

nije evidentirano