hrvatski

Zaboravljene riječi širokobriješkoga kraja skrivene u toponimima (toponimi sela Dužice i RAsno)

Toponimi kao jedan od najpostojanijih dijelova jezika čuvaju veliku starinu, stoga su iznimno vrijedni za povijest jezika i naroda. Međutim neki ipak nestaju, padaju u zaborav s iseljavanjem stanovništva ili gospodarskim promjenama, tako primjerice, polako nestaju imena ribarskih pošta u Stonu jer se danas promijenio način lova ribe na tom području.155 Slično tomu se na našem području sve manje obrađuje zemlja i stari vrtli i doci pa se tako i imena zaboravljaju. Prilično je značajan broj toponima antroponimnoga postanja. Antroponimima su motivirana imena zemljišnih čestica koje imaju poljoprivrednu vrijednost, njive, vrtovi, lazine, a rjeđe lokve i čatrnje. Takvi su toponimi iznimno vrijedni jer su u njima očuvani antroponimi koji više ovdje ne postoje, npr.: Bratkovac (Bratković), Čaljuški put (Čaljkušić), Čatpujska njiva (Čatipović), Čovića lokva, Čovuša, Čovića zidina (Čović), Ereševina (Ereš), Gutićevina (Gutić), Marašuša (Maras). Neki ojkonimi antroponimnoga postanja potvrđuju da su pojedina imena izašla iz mode u tom kraju, npr.: Bilanova njiva, Blaževa njiva, Jankova lazina, Jokina lazina, Jukurova kula, Tošin vrta. Na području župe Rasno prevladavaju toponimi slavenskoga podrijetla uz neznatan romanski i turski utjecaj. Očuvani su toponomastički relikti iz ilirskoga doba, Gradine, Gomile, Kvesića gradina, ostatci naziva vlaškoga stanovništva i stare pastirske terminologije, Pojata, Katunina, Torina, Vaganjac, Vlaštak, te iz pretkršćanskoga slavenskog razdoblja, Pernova ljut, ostatci starih romanizama, Čatrnja, Klačina, Kovčezina (leksem je grčko-bizantskoga ili romanskoga podrijetla), Magaza. Nekoliko je toponima motivirano posuđenicama orijentalnoga podrijetla, tj. turcizmima: Ahmetovac, Ambarina, Bašča, Čajerak, Ćoša, Hasanuša, Kadijina njiva, Kurbeguša, Pašin vrt, Turak, Turski put, što i nije velik broj s obzirom na dugotrajnu osmanlijsku vlast u našim krajevima. To potvrđuje da su toponomastički nazivi jedan od najpostojanijih leksičkih slojeva. Iznimno su rijetki germanizmi, npr. Kod štale. Svako je ime u času nastanka razumljivo njihovim nadjevateljima, ali nakon nekoga vremena može postati nerazumljivo. Prikupljeni toponimi ne samo da svjedoče o jezičnim utjecajima, nego rasvjetljuju i neke povijesne okolnosti, govore o načinu i kontinuitetu života na tom području. Neki će zauvijek ostati zamućeni, tj. nepoznata značenja, možda iz predslavenskih jezika npr. Kižder, Magovnik, Polugrna. Treba napomenuti da su na području župe Rasno očuvani slični nazivi kao i na drugim hrvatskim krškim područjima jer je i konfiguracija tla slična, npr.: Bare, Brižine, Čatrnja, Dočić, Dolac, Draga, Dražica, Grede, Klanac, Klačina, Krč, Krčić, Kućetina, Lastve, Latica, Lazina, Ljut, Ploča, Rudine, Stup, Torina, Umac, Vlaka itd. 155 Gudelj 2011: 113. M. Šimić, Zaboravljene riječi širokobriješkoga kraja skrivene u toponimima 209 U prikupljenoj toponimiji dvaju sela Dužica i Rasna i pet zaselaka Vratlo, Smokinje, Podglavica, Kosmaj i Njive mali je broj hidronima, a prevladavaju imena zemljišnih čestica. Treba spomenuti da se u gotovo svim selima i zaseocima Dužica i Rasna nalaze isti ili slični apelativi: dija, dolac, njiva, latica, lazina, ograda, rupa, rupica, torina, vlaka, vrta itd. Premda će nam pojedini nazivi zemljišnih čestica ostati zauvijek nepoznanica, tj. njihovo značenje i funkcija, ipak iz njih doznajemo puno toga. Ponajprije, čime su se bavili naši pretci na tim prostorima, kojim granama gospodarstva: poljoprivreda, stočarstvo, što su najviše sadili: jabuke, kruške, trešnje, a što sijali: pšenicu, zob, ječam, koje su domaće životinje bile najvažnije: krave, koze, ovce. Nadalje i to koje je drveće bilo najčešće: grab, hrast. Zatim kako su imenovali pojedine toponime, tj. njihov način određivanja onoga bitnog u samom izgledu određena zemljišnoga prostora, tj. stvarali koncept, npr. prema izgledu i svojstvima tla, prema nekoj sličnosti s nekim predmetima... Osim toga, toponimi su iznimno vrijedni jer su u njima očuvane neke jezične osobitosti govora Dužica i Rasna, kako one današnje, tako i neke arhaične danas nepoznate. Ponajprije to je ikavski odraz jata: Bili stup, Brig, Brižine, Crivulja, Crivuljaš, Dila, Drin, Piskulja, Pod brig, Prigrada, Ripište, Stinava lazina, Trišnja, Zvirnjača ; zatim prijevoj ra>re: Greblje, Vrt u greblju, Oranica greblje ; fonem f nije potvrđen, zamjenjuje se sa v ili p: Pratarska grobnica ; fonem h je u tom mjesnom govoru izgubljen ili posve rijedak: Brkića umac, Čisti umac, Galušića umac, Medin umac, Na vr ograde, Umčaci ; dočetno l u participima i imenicama dalo je a: Nuga, Vrta ; dočetno m je u nastavcima i nepromjenjivim riječima prešlo u n: Pod kućon, Pod njivon. Razrađujući jezično podrijetlo i motiviranost tih toponima otkrivamo njihovu arhaičnost i organiziranost toga prostora kao i značenje svake najmanje čestice. Među toponimima je zabilježeno nekoliko sinonimskih parova, npr.: pojata / staja / štala: Pašnjak do pojate/ Skokine staje, Stajetine / Kod štale ; Nuga / Ćoša ; Bašča / Vrta ; Sridnjak /Osredak itd. Među brojnim nazivima za zemljišne čestice u Dužicama i Rasnu priličan je broj uvećanica: Ambarine, Bistrina, Brižine, Bunarina, Crivulja, Katunina, Kiteljuša, Kovčezina, Kućerine, Kućetina, Lazetine, Lazetuša, Lokvina, Mličina, Njivetina, Oplotine, Podvorina, Popratina, Potočina, Radića vrtlina, Rivetine, Rupetina, Stajetine, Vinogradina, Vlačina, Vranotina, Zidina. Uvećanice su imenice nastale sufiksalnom, prefiksalnom i složenom tvorbom. “One znače da je što veliko, povećano ili pojačano prema prosječnoj veličini drugih predmeta ili bića iste vrste. Veličina ne mora izricati samo fizičke odnose, nego može i moralne, karakterne, estetske i sl., jer uvećanica ima ne samo od konkretnih imenica, nego i od apstraktnih, važno je da je osobina veća od prosjeka.”156 Budući da je ono što je veliko u odnosu na 156 Babić 1996: 11–12. 210 Hercegovina franciscana, god. XIV (2018.), br. 14 prosječno uglavnom i ružno, nespretno, uvećanice najčešće znače i nešto pogrdno, porugljivo, tj. obično su pejorativne riječi. Pejorativno im značenje ne mora biti inherentno, već mogu imati i druga osjećajna značenja s raznim vrijednostima.157 Među 30 sufikasa u hrvatskome književnom jeziku kojima se tvore uvećanice, šest je najplodnijih: –ina, –čina, –etina, –urina, – jurina, –usina. Umanjenica je znatno manje u toj mjesnoj toponimiji, što je i govorna karakteristika, tj. znatno su češće uvećanice: Brežuljak, Carev stupčić, Čajerak, Dočak, Kitice, Krčić, Lapšanov dočić, Lazinice, Mali vrtlić, Mijačka glavica, Ogradica, Podglavica, Pod umčić, Rude glavice, Rupica, Stupić, Vrbica, Vrtlić, Zagradica.

toponimi, mikrotoponimi, Rasno, Dužice, defteri, katastarski upisi FORGOTTEN

nije evidentirano