hrvatski

Od baroknog klasicizma do neoklasicizma. Stilsko- tipološke transformacije stambene arhitekture Dubrovnika između 1780. i 1900. godine

Stilske karakteristike klasicizma javljaju se u reprezentativnoj stambenoj arhitekturi Dubrovnika tijekom druge polovice 18. stoljeća, proistekavši iz baroknoga graditeljskog nasljeđa, kako u pogledu oblikovanja arhitektonske plastike, tako i u smislu unutrašnje organizacije, utemeljene na sintezi dvaju osnovnih tipova dubrovačkih baroknih palača. Tako formirana rješenja traju i nakon pada Dubrovačke Republike, uz tek iznimna izdvajanja pojedinih djela, poput projekata arhitekta Marina Borianija (1817. g.). Dugom primjenom jednakih tlocrtnih rješenja i arhitektonske plastike, klasicizam unutar zidina Dubrovnika prelazi potom gotovo direktno u neoklasicizam druge polovice 19. stoljeća, kako to svjedoče sačuvana zdanja i bogata arhivska građa. Takav oblikovni kontinuitet razlogom je da je Dubrovnik u tolikoj mjeri sačuvao jasno prepoznatljivim svoj vizualni identitet.

Barokni klasicizam; neoklasicizam; stambena arhitektura; Dubrovnik

nije evidentirano