hrvatski

Suvremena teologija braka i obitelji

Suvremena teologij a braka i obitelji prij e svega vodi računa o društvenoj i kulturalnoj preobrazbi koja je zahvatila i vjerski život te slij edi prij elaz sa statičkog poimanja poret ka stvari na više dinamično i evolutivno. Od pogleda na ženidbu shvaćenu ponajprij e kao biološko i juridičko jedinstvo više je usmjerena prema međuosobnom, duhovnom i egzistencij alnom shvaćanju. Umjesto s neoskolastičkim i juridičkim terminima istinu i sadržaje ženidbe izražava biblij skim i personalnim kategorij ama i izrazima, kao što su npr.: ženidbeni savez, intimna zajednica bračnog života i bračne ljubavi, bračno prij ateljstvo, zajedništvo života i sl. Posebnost supružničkog zajedništva nalazi se u njegovu globalnom karakteru. Bračna ljubav obuhvaća cjelovitost u koju ulaze sve sastojnice osobe. Brak i obitelj su »zajednica ljubavi«. Ljubav koja je u središtu ženidbe ne smij e se međutim shvatiti u površnom sentimentalnom smislu. Temeljna je dimenzij a kršćanske ljubavi agape, tj. prianjanje uz drugoga i uz njegovo dobro, a temelji se na slobodnoj odluci volje. Agape uključuje vjernost te nastavlja živjeti i kada »ćudljivi« eros napusti one koji se ljube. Na tragu Drugoga vatikanskog koncila, brak i obitelj promatraju se u svjetlu općeg poziva na svetost. Kao »zajednica ljubavi«, brak i obitelj su istodobno i dar i poslanje, povlašteni prostor i način Božje objave i čovjekove (ne)vjere, Božjeg govora i čovjekova odgovora. Novij a teologij a promišlja brak i obitelj ponajprij e u spasopovij esnoj perspektivi i dinamici, kroz poredak stvaranja i otkupljenja, te pritom osobito ističe njihovu ikonološku, trinitarnu, kristološku, ekleziološku, euharistij sku i misij sku dimenzij u. Posebno se u tom kontekstu teologij a slike Božje nudi kao važan ključ i poveznica u razumij evanju braka i obitelji. Od intimnog zajedništva muža i žene, Krist čini znak, odnosno sakrament svoje ljubavi i vjernosti prema Crkvi (usp. Ef 5, 25-32). Svojim jedincatim odnosom ljubavi i nježnosti prema Crkvi, Krist ulazi u životno zajedništvo muža i žene i u njemu se djelotvorno nastanjuje. Sakramentom ženidbe kršćanski ženidbeni drugovi Anton TAMARUT, Suvremena teologija braka i obitelji 680 naznačuju otajstvo jedinstva i plodne ljubavi između Krista i Crkve (usp. Ef 5, 32) i u njemu imaju udjela. Kao što Crkva tako i ženidba živi ponajprij e od euharistij e (Matrimonium de Eucharistia). U euharistij skoj žrtvi, spomen- činu Saveza koji je Krist sklopio sa svojom Crkvom, ženidbeni savez supružnika čisti se, obnavlja i produbljuje, kako bi njihov bračni život mogao biti »Kristu na spomen«. Ženidba je euharistij ska ustanova, uzorni životni oblik za imitatio Christi, za martyrium, za »ljubav do kraja«. Bračna ljubav se dakako ne iscrpljuje u zajedništvu bračnih drugova, nego je kao plodna ljubav usmjerena rađanju i odgajanju djece. Ženidba je, dakle, usmjerena prema obitelji, »prisnoj zajednici života i ljubavi«. »Unutartrinitarno zajedništvo« model je i princip »obiteljskog zajedništva«. Obitelj kao domaća Crkva (Ecclesia domestica) sve više dobiva na ekleziološkoj važnosti i značenju. Ona je naime zajednica u kojoj se žive sve tri osnovne zadaće Crkve: svjedočko navij eštanje Božje rij eči, slavljenje trojedinoga Boga zajedničkom molitvom i kućnom liturgij om te služenje u ljubavi. Obiteljsko lice Crkve i crkveno lice obitelji u uzajamnom su i prožimajućem odnosu. Obitelj je, naime, povlašteni životni i crkveni prostor u kojem se živi proročko, svećeničko i kraljevsko dostojanstvo i poslanje. Prema Drugome vatikanskom koncilu, kršćanskoj je obitelji namij enjeno poslanje da svima otkriva »živu prisutnost Spasitelja u svij etu te pravu narav Crkve, i to kako po ljubavi suprugâ, velikodušnoj plodnosti, jedinstvu i vjernosti tako i po ljubavlju prožetoj suradnji svih njezinih članova« (GS 48)

brak, obitelj, savez, slika Božja, ljubav, euharistija, domaća Crkva

nije evidentirano