hrvatski

Povezanost naučene bespomoćnosti učenika s povratnim informacijama o vlastitom (ne)uspjehu

Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati čemu učenici pripisuju svoj neuspjeh odnosno uspjeh, te jesu li povratne informacije učitelja i roditelja povezane s pripisivanjem neuspjeha i s pojavom naučene bespomoćnosti kod učenika. Istraživanje je provedeno na uzorku od 101 učenika trećih i četvrtih razreda u osnovnim školama u Daruvaru i okolici. Od ukupnog uzorka učenika, 44, 6% čine dječaci, a 55, 4% djevojčice. Raspon dobi uzorka učenika je od 9 do 11 godina. Rezultati istraživanja pokazali su da je većina učenika prethodni razred prošla s odličnim uspjehom te da su u prosjeku zadovoljni vlastitim školskim uspjehom. Smatraju da im učenje ide jednako dobro kao i ostalima. Uglavnom ih nije sram kada dobiju lošu ocjenu te se ne boje roditeljima priopćiti istu. Većina učenika dobru ocjenu općenito pripisuje dovoljno uloženom trudu, a lošu ocjenu nedovoljno uloženom trudu. Međutim, kada je riječ o određenom predmetu koji im je najteži (najčešće engleski jezik, matematika i priroda i društvo), učenici kao razlog zašto im je baš taj predmet najteži, većinom navode da im on jednostavno ne ide, a ne da ga ne uče dovoljno. U većini slučajeva učenicima se, kada dobiju lošu ocjenu, javljaju ohrabrujuće misli što opravdava pripisivanje loše ocjene nedovoljno uloženom trudu, a ne svojoj nesposobnosti iako istraživanjem nije uočena razlika u izraženosti pojedinih misli ovisno o tome čemu učenici pripisuju svoj neuspjeh. Roditeljsko ohrabrivanje i ne pisanje domaćih zadaća umjesto djeteta su pozitivno povezani s djetetovim ohrabrujućim mislima. Ostale roditeljske i učiteljske povratne informacije nisu povezane s ohrabrujućim i obeshrabrujućim mislima u učenika te atribuiranjem neuspjeha.

atribuiranje uspjeha i neuspjeha, povratne informacije, ohrabrujuće i obeshrabrujuće misli, naučena bespomoćnost

nije evidentirano