hrvatski

Regulatorni mehanizmi fotosintetske učinkovitosti genotipova soje tijekom različitih faza razvoja pod utjecajem stresa izazvanog sušom

Istraživanje je provedeno na 13 genotipova soje u stresnim uvjetima nedostatka vode i tri faze razvoja (početak cvatnje, početak formiranja mahuna i puni razvoj (nalijevanje) sjemena), te su odabrana dva genotipa koji pokazuju najveće razlike u tolerantnosti na stres izazvan sušom prema mjerenjima fotosintetske učinkovitosti lista i prinosa zrna soje. Linija OS-211 imala je učinkovitije mehanizme prilagodbe na stres uzrokovan sušom od Korane. To je potvrđeno višim vrijednostima indeksa fotosintetske učinkovitosti (PIABS), maksimalnog kvantnog prinosa fotosustava II (Fv/Fm), omjera protoka uhvaćenih fotona i rasipanja energije (TR0/DI0) i prijenosa elektrona dalje od primarnog akceptora QA (ET0(TR0- ET0), te nižim vrijednostima rasipanja energije po aktivnom reakcijskom središtu (DI0/RC) i varijabilne fluorescencije na J stupnja (VJ), kao i većim koncentracijama fotosintetskih pigmenata u listu (Chl a i Chl b) te boljom relativnom akumulacijom regulatornih fotosintetskih proteina citokrom f i D1. OS-211 je također imala više vrijednosti svih komponenti prinosa, osim žetvenog indeksa u sve tri faze razvoja i obje godine istraživanja. Smanjenje fotosintetske učinkovitosti i biokemijskih parametara, kao i komponenti prinosa zrna bilo je najizraženije u fazi početka formiranja mahuna i punog razvoja sjemena, dok su stresni uvjeti na početku cvatnje najmanje djelovali na biljke soje.

Glycine max (L.) Merr., fluorescencija klorofila a, faze razvoja, komponente prinosa, stres suše

nije evidentirano