hrvatski

ANTROPOLOŠKI TEMELJ(I) RAZUMIJEVANJU JAVNE UPRAVE U OPTICI ROUSSEAUOVIH PROMIŠLJANJA

Problematikom čovjeka kao političkoga bića, od antike naovamo, bavili su se najraznovrsniji mislioci (da spomenemo neke: Platon, Aristotel, [na svojstven način] Augustin, Rousseau, Kant, Hegel, Berlin, Taylor). Jean-Jacques Rousseau, kako je već poznato, spada među značajnije teoretičare države (a, analogno tome možemo kazati i državne uprave) u dobu prosvjetiteljstva pa, i dalje. Njegova, kritički i pomalo ironično impostirana koncepcija čovjeka shvaćenoga kao eminentno političko biće uključuje, među ostalim, kulturologijsko-didaktički aspekt kojemu je inherentan etički, a kojega se u ovome elaboratu želi pobliže propitati, slijedeći diskurzivnokomparativni pristup. Nastojat ćemo Rousseauovu koncepciju 'kultiviranoga čovjekagrađanina' propitati djelomice s aspekta aristotelijanskog 'građanskog' ideala, a djelomice s aspekta suvremenog ideala u smislu 'što znači biti građanin' u dobu u kojem se „još uvijek ne misli“ (Heidegger) i gdje se koncept onog lokalnog – zavičajnog, tj. građanskog sve više promatra pod okriljem globalnog, te politike priznavanja (Hegel, Ch. Taylor). Kada je riječ o ulozi i značenju javne uprave, obzirom na odgoj i obrazovanje društva i čovjeka kao takvog, autorica ove rasprave je mišljenja da je ime Jeana-Jacquesa Rousseaua nezaobilazno, budući da je riječ o misliocu koji je navlastito portretirao prednosti i nedostatke djelovanja modernoga čovjeka-građanina, koji, možemo kazati, predstavlja presliku političkoga poretka zajednice iz koje potječe te koja ga je oblikovala, odnosno, obrazovala.

humanost, političnost, odgoj, obrazovanje, Aristotel, Jean-Jacques Rousseau, Heidegger, Taylor

nije evidentirano