talijanski

Il re croato del bassorilievo protoromanico di Spalato

Višestranom analizom znamenitog reljefa na kojem glavnu ulogu ima kralj na prjestolju i uz njega dva pobočna lika, autor uz široku valorizaciju tumači saadržaj kompozicije kako najzanimljivije mramorne ploče tako čitave oltarne ogradekojoj ona bijadše sastavni dio. ujedno dokumentira današnjenjeno stanje sa sekundarnim smještajem iz čeg posredno izvlači konačne zaključke o sudbini dfjelqa neodvojivog od sredine južnohrvatske metropole.Svakako otklanja tvrdnje o prikazu Krista u bilo kojem vidu te daje razloge za spoznavanje ikonografske tematike svjetovnog ili zemaljskog vladara s temeljnom političko-propagandnom nakanom. U tom smislu razlistava analogna rješenja izd drugih medija likovnog stvaralaštva zapadne Europe uočavajuči sličnosti na razini simboličnih pojedinosti a sa ciljem otkrivanja idejnih issdhodišta djela otonske umjetnosti i befnediktinskih matica Italijhe. Ključ čitanja reljefa nalazi u jednoj minijaturi Njemačkog podrijetla iz evanđelistara cara Henrika II, rađenog za Monte Cassino 1022. god. Ističući pak antologijsku vrsnoću splitskog spomenika kao ufopće najmonumentalnijeg ostvarenja među umjetninama regalnog značaja u prostoru srednjovjekovne Europe, uz prepoznavanje stilskih značajki kiparske obrade, nastoji dokazati da bijaše namjenjen nekoj važnoj crkvi u središnjem gradu srednjovjekovne Dalmacije tj. Splitu umjesto Solinu kako se prije uglavnom mislilo.č Podrobnije tumači povijesne uvjetovanosti nastanaka djela u vrijeme valadavine kralja Petra Krešimira IV (treća četvrtina 11. st.), kojije najvjerojatnije tu i predočen prema uopćenom predlošku Rex iustusa. Mogućnosti osmišljenja takvog figuralnog prikaza nastoji raskriti unutar prve faze velike reforme univerzalne Crkve s naglaskom na ulozi nadbiskupa Lover, kao učenog i poduzetnog primasa Dalmacije koji se iz Splita uspješno zalagao za povesfzivanje svoje ustanove s hrvatskim kraljem. zbrajajući ostale sve podatke iz tijeka crkevene reforme i hrvatske povijesti, uglavnom odvbija mogućnost postanku djela u kasnijem dobu vladavine kralja Dmitra Zvonimira, što se navodi kao gotova činjenica u mnogim recentnim tekstovima, čak uz tvrdnje da reljef njega izravno predočuje. Takva se aobrazloženja slijedom povijesnih mijena podgrađuju s utvrđivanjem čina "damnatio memoriae" kojem reljef bijaše podvrgnut malo poslije izvorne izrade a potom premješten u krstionicu prije 13. st. Ocrtavanjem idealnog njegovog značenja u kontekstu kulturnog razvoja i političkih zbivanja iz razdoblja prve romanike na Jadranu, najopširnije dosad se predlaže razrješenje slojeva zagonteke što se dosad plela oko mnogostruko važnog spomenika. Na kraju otvara mogućnost o podrjetlu reljefga iz crkve Sv. Eufemije uz prvi samostan splitskih benediktinki koji su udruženom djelatnošću podighli nadbiskup Lovro i karalj Petar krešimir 1069. godine.

il re; croato; bassorilievo; protoromanico; arte ottoniano; Spalato

Molim sažetak na talijanskom (izvornom) jeziku. Hvala, admin (2008-07-25), ponovno 2008-10-24.