hrvatski

Mentalni sklop pastoralnih djelatnika i pontifikat pape Franje

Autor u članku ponajprije smješta pontifikat pape Franje u povijesni kontekst XXI. stoljeća, istodobno naznačujući da Papa u puno čemu podsjeća na ono izvorno iskustvo i evanđeosko, premda se povijesni kontekst Pape u nekim stvarima razlikuje od vremena u kojem je djelovao Isus iz Nazareta, ali ono božanski-ljudsko bitno i izvorno obojici je zajedničko. Potom se papu Franju u jezgrovitom, i dakako odabranom sadržaju, prikazuje i analizira kao papu atipičnog pontifikata, čije se ponašanje u puno čemu ne može lako usporediti ni sa jednim od njegovih predšasnika u drugoj polovici XX. stoljeća, premda se Papa često referira na svoje prethodnike. Ta atipičnost je prepoznatljiva ne samo u Papinu atipično-konvencionalnom ponašanju, nego u njegovu govorenju i pisanju kako ad intra tako i ad extra, a što, uz unutarcrkvena, kao i ekumenska pitanja, uključuje i sve trenutne akutne svjetske probleme, kojih dijelom nije bilo prije njega i ne u takvoj mjeri. Dakako da papa Franjo na području ekumenizma zbunjuje – kako vjernike u vlastitoj Crkvi tako i vjernike u drugim Crkvama. Jedna od najvećih zbunjenosti različitih razmjera je ustanovljenje mješovite komisije prije proglašenja svetim blaženog Alojzija Stepinca. U drugom dijelu članka autor govori o mentalnom sklopu kako europskih pastoralnih djelatnika tako i kršćana općenito. Premda su europski pastoralni djelatnici u prvom planu analiziranja i kritičkog vrednovanja istodobno i ostali kršćani svijeta (pastoralni djelatnici uključivo), nisu izuzeti ukoliko se vladaju prema prevladanom i od Isusa i evanđelja udaljenom pastoralno- dušobrižničkom modelu. U tom pravcu autor iznosi u čemu papa Franju vidi (ne)premostive teškoće u sklopu današnjih pastoralnih djelatnika. Primjerice papa Franjo je svjestan opterećenosti elemenata prošlosti i nekorisnih tradicija u sadašnjoj povijesnoj Crkvi Kristovoj upravo zato što sve to odudara od isusovskoga i evanđeoskoga. Svjestan je da se u povijesnoj Isusovoj Crkvi nakupilo dosta pepela koji prekriva evanđeoski žar. Nadalje, Papa je svjestan nazočnog i vidljivog umora kod svih, a napose kod europskih pastoralnih djelatnika/dušobrižnika, kao i kod svih kršćana uopće. Stoga nije čudo da rimski biskup, odnosno papa Franjo, ne odustaje od traženja življenja i svjedočenja autentičnoga isusovskog i evanđeoskog lica Crkve u XXI. stoljeću. Naposljetku nije čudno da papa emeritus Benedikt XVI. Javno priznaje da je papa Franjo »nova svježina u Crkvi, nova radost, nova karizma, koja dodiruje ljude, to je nešto lijepo«.

Isus ; evanđelje ; Crkva ; papa Franjo ; pontifikat ; mentalni sklop ; pastoralni djelatnik

nije evidentirano