crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Home
 About the project
 FAQ
 Contact
4 gif
Browsing
Basic search
Advanced search
Statistical data
Other bibliographies
Similar projects
 Catalogues and databases

Bibliographic record number: 300940

Chapter/Paper in a book

Authors: Mirnik, Ivan
Title: Nacrt arheološke topografije kostajničko-dvorskog kraja
( An essay of the archaeological topography of the regions of Kostajnica and Dvor )
Book: Hrvatska Kostajnica ; Sv. 4
Editor/s: Slukan Altić, Mirela
Publisher: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar - Državni arhiv Sisak
City: Sisak
Year: 2007
Serie: Povijesni atlas gradova
Page range:: 15-36
Total pages in the book:: 267
ISBN: 978-953-666-43-0
Keywords: arheologija, numizmatika, epigrafija, arhitektura, Hrvatska Kostajnica, Dvor na Uni
( archaeology, numismatics, epigraphy, architecture, Hrvatska Kostajnica, Dvor na Uni )
Abstract:
Nacrt arheološke topografije Kostajničko-Dvorskoga kraja Uvodne napomene: Podatci za ovaj rad sabirani su iz znanstvene i stručne literature, arhiva te fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu čiji stručnjaci od početka svoga djelovanja 1836. godine sustavno skupljaju raznorodni arheološki materijal s cjelokupnog područja panonske Hrvatske, te pomno bilježe sve podatke o arheološkim nalazištima. Tu ne smijemo zaboraviti i nešto mlađu službu zaštite spomeničke baštine, kojoj je to najosnovniji zadatak. Budući da je teško davne povijesne okvire nekoga kraja u određenom trenutku u prošlosti ograničavati na današnje granice pojedinih gradova ili općina, u ovom radu odlučili smo prijeći granicu općine Hrvatska Kostajnica te uključiti i neke od nalazišta općine Dvor. Isto se tako katkada spominju nalazišta s desne obale rijeke Une. Tako podaci sabrani na jednome mjestu daju mnogo bolju i cjelovitiju sliku, npr. života u rimsko vrijeme uz rijeku Unu. Naravno, bilježenje i istraživanje prošlosti je kontinuirani posao te se kao takav nikada ne može smatrati dovršenim. Stoga će ovaj popis arheoloških lokaliteta kostajničkog i dvorskog kraja uvijek biti nepotpun i manjkav. To neka se smatra samo početnom strukturom koju stalno valja nadopunjavati s novim saznanjima. U arheološku topografiju toga kraja valja uvrstiti i sve stare tvrde gradove (Gvozdansko, Kostajnica, Pedalj, Zrin itd.), kako one postojeće, tako i one koje spominju povijesni izvori. Na žalost, nakon 1991. godine obilazak brojnih terena postao je vrlo opasan zadatak, pa će stoga mnoga nalazišta ostati nedostupna te nadalje spavati tvrdim snom. Položaj kostajničkog kraja u pretpovijesno i antičko doba Osebujni zemljopisni položaj bregovitog područja koje pokriva nekadašnje kotare Kostajnica i Dvor (misli se na ne tako davno vrijeme Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije), trokuta omeđenog rijekom Savom i Unom odnosno kotarima Glina i Petrinja sa sjeverne strane i sadašnjom bosanskom granicom s južne strane uvjetovao je i naseljavanje ovog kraja od pradavnih vremena. S juga je, uz Zrmanju i preko Obrovačkog prijevoja, ovo područje bilo lako dostupno starodrevnim putem koji je pratio rijeku Unu (a račvao se i uz Japru i Sanu), a kod Novog i Dvora je skretao prema sjeverozapadu. Prešavši preko Zrinske i Trgovske gore, odnosno preko današnjih Trgova, Žirovca i Petrinje put je dalje vodio k velikom pretpovijesnom i antičkom središtu Sisciji, odnosno Segestici, današnjem Sisku (Mollinary, 1914 ; 80-85 ; Bojanovski, 1984). Prijevoji preko spomenutih planina, osobito preko Zrinske gore, relativno su niski i predstavljali su najkraću vezu ondašnje Panonije s Dalmacijom i njenom obalom. Put preko Zrinske gore s jedne je strane čuvala je gradina u Malom Gracu, a s južne strane jaka gradina Osječenica (Durman, 1991 ; 93). Drugi ogranak ove drevne ceste skretao prema savskoj dolini. Cesta iz rimskog vremena koja je vodila od Dubice preko Baćina, Utolice i Meminske prema Sisku (Siscia) odlično je dokumentirana s pet vrlo važnih miljokaza, od kojih su četiri nađena kod Baćina, a jedan u samoj Dubici. Rimljani su gradili ceste po uzdignutijim trasama, kako bi izbjegli opasnost od poplava rijeka, u ovom slučaju Save, Sunje i njenih pritoka. Naselja su, također radi plavljenja rijeka i radi sigurnosti, osnivana na brežuljcima (Brunšmid, 1898 ; 195-199). Na naseljavanje i život u ovom kraju osobito se odrazilo rudno bogatstvo Trgovske i Zrinske gore, iskorištavano sve do nedavna. Tragova ljudskog života iz vremena Mlađeg kamenog doba za sada nemamo, jer se oni po prvi put pojavljuju u bakreno doba (eneolitik). To su rijetko posijani ostaci eneolitičke kasne vučedolske kulture (oko 2500-2200 prije Krista), diljem svijeta poznate po prekrasnom osebujnom ukrašavanju keramičkih posuda (bogato rovašenje na crno pečenoj glini i bijela ispuna), nađeni na gradinskim naseljima Osječenica i Gradina iznad Goričke, te manje vučedolsko naselje ustanovljeno neposredno uz Unu kod Ljeskovca (Durman, 1991 ; 90-91). Među ostalim gradinama sa sjeverne strane Zrinske gore nalazimo Budim kod Maloga Graca, Veliki Gradac, gradinu u Martinovićima, kao i gradinu kod Klinca (Durman, 1991 ; 93). Tragove nešto intenzivnijeg života nalazimo u kasno brončano doba u vrijeme tzv. kulture polja sa žarama. Riječ je o dva vrlo važna skupna nalaza (ostave, zakopana blaga) iz Javornika i Matijevića (Vinski-Gasparini, 1973 ; 22, 137, 140, 141, 152, 165, 166-169, 180, 182, 215, 216, table 98-99, 129). Za trajanja Mlađeg željeznog doba rude ovoga kraja - žutu željeznu rudaču (limonit) i srebrnu i olovnu (galenit) - iskorištavaju Kelti, o čemu govore keltski nalazi s Osječenice i Gradine kod Goričke. Nešto kasnije rudu su ovdje kopali i Rimljani. Rudarenje u tom području trajalo je sve do dolaska Osmanlija 1578. godine, da bi bilo obnovljeno i nakon njihova konačnog povlačenja (Novak, 1948 ; 131). Zahvaljujući domoljubnim stanovnicima i službenicima ovoga kraja dosta je podataka, kao i arheološkog materijala od druge polovice 19. stoljeća stoljeća sve do danas dospjevalo do nadležnog Arheološkog muzeja, nekada Arheološkog odjela Narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu. Među prvima zaslužnim muževima bio je Aleksa Schönbucher, ravnatelj rudnika u Trgovima, koji je u Zagreb muzejskom kustosu c.k. majoru u m. Mijatu Sabljaru (*1790 -+1865) poslao dio rimskog žrtvenika iz Goričke, kao i uzorke različitih ruda toga kraja. O svemu tome postoji pozamašna korespodencija u muzejskom arhivu. Od Brunšmidovih pouzdanih muzejskih povjerenika valja spomenuti vrijedne učitelje Jakova Pavelića u Kostajnici, Ivana Pavelića, neko vrijeme učitelja u Gvozdanskom, kao i trgovca, posjednika, mjesnog suca, počasnog predsjednika Vatrogasnog društva dubičkog i počasnog člana Matice Hrvatske Mihaela (Miše) Mutavgjića (*1854 +Hrvatska Dubica, 2.III. 1929), povjerenika u Dubici. Ivan Pavelić je također skupljao stari novac i posjedovao manju zbirku od 71 novčića. Rimska arheološka nalazišta s desne strane rijeke Une, odnosno u nekadašnjem kotaru Bosanski Novi obradio je 1898. i 1900. Karl Patsch (*1865 +Beč, 1945). Ivo Bojanovski pišući o rimskim i još starijim putevima od Siscije do Sirmija, osvrće se i na arheološka nalazišta i nalaze iz kostajničkog kraja te ih stavlja u odgovarajući povijesni kontekst (Bojanovski, 1984 ; 156-166, 230-233, 248-253, 260-261). Opis arheoloških nalazišta kostajničko-dvorskog kraja BAĆIN (Kostajnica) Pretpovijesno arheološko nalazište na položaju Čardačići. Uz današnju cestu, koja točno prati trasu nekadašnje rimske ceste, nađena su četiri antička miljokaza, dok se peti nekada nalazio u Hrvatskoj Dubici (Bojanovski, 1984 ; 147-148, 158-164, 260). Tako nam naš veliki arheolog svjetskoga glasa Josip Brunšmid (*Vinkovci, 1858 - +Zagreb, 1929) piše: Uz seosku cestu, jedno 1/4 sata zapadno od sela Baćina (upr. općina Dubica) već je od dulje vremena iz zemlje virio velik kamen. Slučajno opazi na njemu koncem ožujka 1895. jedan seljak, prolazeći kraj njega, nekoliko slova, a to ga potakne, da cijeli kamen otkopa. Seljaci koji su mislili da se u kamenu skriva kakovo blago, razbiše ga na dva komada. Na sreću je za to našašće doznao g. Mišo Mutavjgić, trgovac i muzejski povjerenik u Dubici, koji je napis prepisao i prijepis dostavio ravnateljstvu arheološkog odjela Narodnoga muzeja. Ovo je odmah prepoznalo, da je to rimski miljokaz, pa je g. Mutavjgića zamolilo da ga pošalje u Zagreb, što je isti sa hvale vrijednom pripravnošću odmah učinio. Miljokaz je 2.00 m. dug i 0.48 m. širok zaobljen i surovo otesan stup od pješćenjaka, koji se kamen lomi u kamenolomima dubičke okolice... (Brunšmid, 1898 ; 195). Nađeni miljokaz bio je iz vremena cara Severa II. (1.V.305. - 2.IV.307. po Kr.). Dalje Brunšmid opisuje nalaz drugog miljokaza, za kojeg mu je također javio M. Mutavgjić, te je osobno otputovao u Dubicu. Drugi se miljokaz nalazio pod kućarom Bunjevčeve kuće u Baćinu, kućni broj 11, a bio ga je u šikari našao neki Milanković u potocima između Baćina i Slabinje. I ovaj je miljokaz bio od pješčenjaka, iz vremena careva Gaja Vibija Trebonijana Gala (251.-253. poslije Krista) i njegova sina Volusijana (251.-253. poslije Kirsta). Treći miljokaz, iz vremena vladavine careva Valentinijana I. (rođ. 321., 25.II.364. - 17.XI.375. poslije Kirsta) i njegova brata i suvladara Valenta (rođ. 328., 28.III.364. - 9.VIII.378. poslije Krista), otkrili su Brunšmid i Mutavgjić na dubičkom katoličkom groblju kraj ulaznih vrata u kapelu. Kamen je bio crveno obojen, a kasnije ga je dubički župnik Antun Justitz darovao Narodnom muzeju u Zagrebu (Brunšmid, 1898 ; 196-198). Četvrti je miljokaz, nađen u Baćinu 1897. godine. Bio je teško oštećen, te je jedino jednom učenjaku Brunšmidova znanja bilo moguće tekst nadopuniti i pročitati. Riječ je o natpisu iz vremena careva Gaja Julija Vibija Maksimina (rođ. 183., car 25.III. 235. - 17.VI. 238. poslije Krista) i njegova sina Maksima (235. - 238. poslije Krista.). Peti miljokaz s imenom cara Karakale (Marka Aurelija Antonina) (rođ. 188, car 198. - 8.IV. 217. poslije Krista), najraniji od svih, datiran nakon smrti njegova oca Septimija Severa (4.II. 211. poslije Krista), iskopan je god. 1901. u Gornjem Baćinu. Dajemo opise navedenih miljokaza u kronološkom slijedu: Godine 1901. pronađen je i za muzej otkupljen ulomak rimskog miljokaza od pješčenjaka s imenom cara Karakale (198.-217. poslije Krista), koji je, isto kao i miljokaz iz Hrvatske Kostajnice, točno datiran u godinu 212., a prije 1.I. 213, kad je Karakala postao konzulom po četvrti put. Iskopao ga je seljak Mijo Ćorić na dubini od 30 cm, nedaleko svoje kuće. Veličina ulomka je 48x50 cm: (Imperator) CAES(ar) M(arcus) [Aur(elius) An]TONINVS PIVS AV[g(ustus) fel(ix) Parth(icus) max(imus)] BRIT(tannicus)· MAX(imus)· PONTIF(ex) M[ax(imus) tr(ibunicia) p(otestate) (? ) i]MP(erator) II CO(n)S(ul) III DESIG(natus) IIII (pater) p(atriae) proco(n)s(ul) 5 L(ucii) Sept(imii Sev]ERI PII ARAB(ici) A[diab(enici)... f(ilius)... (Mommsen – Hirschfeld - Domaszevski, 1902 ; 2328/196, br. 15203 ; Brunšmid, 1907 ; 148-149, br. 286 ; Hoffiller-Saria, 1938 ; 277, br. 603) Još u antičko doba, radi damnatio memoriae, oštećeni natpis careva Maksimina I. (235.-238. poslije Krista), i njegova sina Maksima (235.-238. poslije Krista) na miljokazu, također od pješčenjaka, promjera 47 cm, visine 218 cm, s bazom od 50 cm, nekada uzidanom u seljačkoj kući, kupljen 1989., čuva se u Arheološkom muzej u Zagrebu. Datira se u prva tri mjeseca godine 136. poslije Krista. Na njemu se više ne može pročitati udaljenost izražena u tisućama koraka od Siscije: a b VTATVS IM[p(eratori Caes(ari) C(aio) I(ulio) V[ero Maximi]N[o PI[o f(elici) A(ugusto) pont(ifici) maxi(mo) T(ribunicia) P(otestate) CO(n)S(uli) P(atri) Patriae) PRO(con)S(uli) ET 5 C(aio) IV[l(io) V[ero Maximo NOB(ilissimo) C(ae)S(ari)........ (Brunšmid, 1898 ; 197-198 ; Mommsen - Hirschfeld – Domaszewski, 1902 ; 2328/196, br.15203 ; Brunšmid, 1907 ; 149-150, br.287 ; Hoffiller-Saria, 1938 ; 277-278, br. 604 ; Bojanovski, 1984 ; 161). Na položaju Potoci između Baćina i Slabinje nađen je 1895. godine miljokaz careva Trebonijana Gala i Voluzijana (251.-253.), od pješčenjaka, promjera 45 cm, visine 190 cm. Miljokaz je bio postavljen uz cestu na udaljenosti od 33 milje od Siscije, a to je, preračunato u kilometre, 48.89 km: IMP (eratores). C(aesares) VIBI(ius) GAL(l)VS.ET VOLV SIANVS.AVG (usti) P(atres) P(atriae) M(ilia) P(assuum) XXX (Brunšmid, 1898 ; 196-197 ; Mommsen - Hirschfeld – Domaszewski, 1902 ; 2328/196, br.15201 ; Brunšmid, 1907 ; 150, br.288 ; Hoffiller-Saria, 1938 ; 278, br. 605 ; Bojanovski, 1984 ; 160) Miljokaz cara Flavija Valerija Severa (II.) (305.-307. poslije Krista), iz vremena dok je još bio cezar (305. - 306. poslije Krista) od pješčenjaka, promjera 48 cm i visine 200 cm, sa zadebljanim donjim dijelom za ukopavanje debljine 50 cm, nađen krajem ožujka 1895. godine na pola sata hoda od Baćina na zapad, između Dubice prema Sisku, sada u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Naznačena udaljenost od 34 milje odgovara udaljenosti od oko 50 km, točno 50, 37 km od Siska, stare Siscije: D(omino) N(ostro) FLAVIO VALERIO SEVERO NOBILI[ssi]MO CAESARE M(ilia) P(assuum) XXXIIII (Brunšmid, 1898 ; 196-197 ; Mommsen - Hirschfeld – Domaszewski, 1902 ; 2328/196, br. 15202 ; Brunšmid, 1907 ; 151, br. 289 ; Hoffiller-Saria, 1938 ; 278, br. 606 ; Bojanovski, 1984 ; 161) Pojedinačni nalaz novca: zlatnik (solidus) istočnogotskog vladara Teoderika (489.-526.) iskovan u ime bizantskog cara Justina I (518.-527.), Av.: DNIVSTI NVSPPAVC. Rv.: VICTORI AAVCCC. T.: 4, 44g. Dim.: Φ 21mm. BMC 12 ; Tolstoj -. Odlično sačuvan. (Demo, 1994 ; 86 ; Mirnik – Šemrov, 1998 ; 205, 819). U svezi s tim primjerkom novca, u arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu sačuvano je pismo sljedećeg sadržaja: Dubica, 28/6 1897 Veleuč. Gosp. Dr. Josipu Brunschmiedu ravnatelju hrv. Arch muzeja u Zagrebu Štovani gospodine i prijatelju! Jedan seljak iz Baćina donio mi je ovaj priloženi zlatni starinski novac, kojeg je on sa svojom ženom kopajući kuruze, u baćinski brdi pred 8 danah našao. Siguran sam da će Vas zanimati, da oto znate, molim Vas ujedno da mi javite iz kojeg je doba kojeg vladara i prevod napisa. Ja sam nastojao da od seljaka novac kupim, no njega su drugi seljaci uzbunili pa sam nezna, što da išće, ali traži mnogo. Zato Vas molim, ako je novac za muzej, da mi obznaniti izvolite, koliko najviše za isti možete dati, da seljaku priobćim, ako mu bude pravo, dobro - ako ne onda će te mi novac povratiti, pa neka mu bude. Moguće da budem mogao šnjim nagodbu sklopiti, svakako morao bi znati, dokle smijem, da idem. Uzgred vam javljam i to, da onaj još jedan u Baćinu ležeći miljokaz (rimski) nisam još dobavio, jerbo su seljaci baćinski, ovog vlastnika uspuntali, pa on sada skupo cieni, misleći da je bog zna kakova velika vriednost. U ostalom ja mislim, da glede ovog miljokaza imademo još dosta vremena, pa može još malo počekati, neće li se seljak malo umekšati, t.j. odmečati, izim ako ste vi druge misli, pa ga možebiti nuždno trebate. Sa prijateljskim pozdravom i veleštovanjem Vaš Mišo Mutavgjić P.S. Ovaj novac sam si silom od seljaka pridržao, da Vam ga na uvid pošaljem ; trebalo je muno nagovora i uvjeravanja, dok mi ga je odpustio. List je objelodanjen u Vjesniku Hrvatskog arheološkog društva, 2/1896-7 ; 160, br. 8. Brunšmidova bilješka: Primio 29/7 1897 /Brunšmid Br. 70. Mišo Mutavgjić, muz, povjerenik, u Dubici dostavlja zlatan novac Justina I., što ga je našao neki seljak, na otkup i javlja da je nađen opet jedan rimski miljokaz, za koji seljak mnogo traži. Pismo uz nalaz rimskog miljokaza: br. 70/1897. Dubica 19/7 1897 Štovani prijatelju! Vaš cienjeni list od 29/6 t.g. jesam primio, te hvaleć Vam na tumačenju onog Vam poslatnog zlatnog novca, slobodan sam Vam ovdje priloženo poslati namiru preko f 8.- moleć Vas za izplatu. Ujedno Vam šaljem i nacrt miljokaza za koji sam Vam već lani pisao (ili početkom ove godine, nesjećam se pravo) gdje je nadjen u baćinski brdi. Nadjen je u oni “ potoci” kud sam ja s- vama išao, duboko dolje u jarku zatrpan zemljom te ga je samo nešto van virilo, da se je opaziti mogao. Po prilici negdje u polovini puta izmedju onog prvog od Flavija Valerija Severa i onog drugog od Galus i Volusiana, koji su oba tamo nadjena i Vama poslana. Kako sam Vam već bio pisao, prednja strana (šira i ravnija) bila je izpisana, to se vide tragovi slova, kako i nacrt pokazuje, ali je nekim šiljatim orudjem sav napis izkracan, kanda hotimično da se napis zbriše, da ga nema, pa je u gornjem kraju užje strane prelazeć u prednju stranu nekoliko slova čitljivi, evo ovako kako nacrt pokazuje. Ja držim da će to imati neko osobito značenje što su ona slova izbrisana, a ova gore stavljena. Rado bih znao Vaše strukovno mnienje o tome. Naznačio sam Vam točno mjeru dužine i širine. Što se tiče onog zemljišta na Čardačićima mogu Vam javiti, da je vlastnik porezna općina Baćin, te nebi bilo s- nike strane kakove zapreke, kada bi Vi dali kopati i pretraživati. Baš ove je godine jedan tamošnji seljak u Baćinu, na Čardačićima uzkopao jedan komad i posijao kukuruz, pa mi kazuje, da je tom prilikom našao ljudske kosti, pa cigle i criepovlja, takodjer onakovi koturića kakovi sam Vam već poslao (Netzsenker) pa i krupniji težki komada, kako on sam veli “ kao gewichti” dakle valjda Webergewichte. To je kojekud razbacalo, ali imade toga još dosta. A zar ste zaboravili na “ Vladića jamu” ili “ Klokovaču” gdje je nadjen onaj olovni rimski sarkofag koji je kod Vas u muzeju? bili ste obećali da će te tamo dati pretraživati čim sredstva dopuste. Ovom prilikom slobodan sam vas zapitati, bili i ja mogao Vama pisati i poštom slati, prosto od poštarine pozivom na nat. vis. kr. ug. min. za trg. od 26/7 1871 br 8623 III, kako Vi na kuvert naznačiste, u kojoj ste meni Vaš poslednji list poslali. Zaključujem sa odličnim štovanjem uz prijateljski pozdrav Vaš prijatelj Mišo Mutavgjić Uz to pismo priložen je i crtež miljokaza: Dužina glavoča 50 cent., stup 1.60 = ukupno 2.10 duljine širina glavoča u frontu 50 cent širina glavoča postrance 35 cent širina stupa u frontu 45 cent širina stupa postrance 33 cent. Rimski miljokaz u Baćinu. Dubica 19/7 1897 Mišo Mutavgji” -------------------- Dubica 19 Srpnja 1897 Veleuč: gospodinu dr: J. Brunšmid profesoru i ravnatelju muzeja u Zagrebu Štovani gospodine i prijatelju! Usljed našeg ustmenog razgovora i ovlasti sa Vaše strane, kupio sam još onaj jedan miljokaz u Baćinu za f 5.- Kako ste Vi pristali, da toliko dati mogu. Za tovarenje i dovoz iz Baćina na kolodvor, i željezničku kiriju izdao sam ukupno f 6.20 x dakle svega ukupno f 11.20 + te Vam ovdje priloženo šaljem namiru, moleć Vas da mi taj iznos priposlati izvolite. Zanima me osobito, znati, što Vi o onom po mojem mnienju izklesanom odnosno uništenom napisu, sudite, kao i o ono nekoliko slova gore postrance, koja su čitljiva, te se nadam da će te biti tako dobar, pa me izvjestiti. Dojdućega mjeseca, ako Bog da, doći ću po poslu tamo u Zagreb, pa ću biti slobodan tom prilikom da Vas posjetim, i s - Vama se razgovorim. Ovaj put sam vrlo obterećen mojim poslom, pa zaključujuć pozdravljam vas prijateljski, sa štovanjem Mišo Mutavgjić Baćin Primio 30/7 1898 Br. 102 Mišo Mutavgjič, muz. povjerenik u Dubici dostavlja namiru za tvoj trošak oko nabave i transporta rimskog miljokaza. (Brunšmidov rukopis na poleđini pisma) -------------------- Dubica 18/5 1901. Velecienjeni gospodine doktore i štovani prijatelju! Čim moj list primite i vidite od kkoga je, a uz to uočite priloženi nacrt, sigurno će te reći, eto taj Mutavgjić pravi je špecialista u rimskim miljokazima, i to iz svoga historičkog Baćina. Pa zbilja evo, ja držim da nadjeni kamen, nije drugo nego ulomak rimskog miljokaza sudim to po vrsti i obliku kamena, a valjda to i iz napisa proizlazi, te Vam ovdje prepis toga napisa prilažem. Seljak Mijo Ćorić br. 507 u gornjem Baćinu – odale i oni miljokazi što su već odavle u muzej poslani, potiču – kopao je pred tri dana u uvali niže svoje kuće, jamu, da se u nju voda na bira koju treba za svoju marvu, pa je u duljini od 30 cent: pod zemljom iz kopao odlomak kamena, koji nosi precrtani napis. Kamen je visok 47 cent. a sva izpisana ploha mjeri u širini 74 cent: u doljnem kraju debel je kamen 31 cent: a gornji kraj svršava u šilj, jer je tako odbijen. Kako su mi već ti miljokazi poznati. – jest i ovo obični kamen pješčanik kao i oni prvanji, pa je ovaj kamen valjda odomak gornjeg kraja miljokaza, jer bo je u dolnjem kraju sigurno još napisa bilo, jerbo su dalje slova prebijena, ili okrnjena pa dalje nema kamena. Takodjer sa strana, moralo je još slova biti, kako se to dobro vidi, ali je kamen sa ledja odbijen, pa su tako i slova sa strane otišla. Ja Vas molim, da me ubaviestite što je i kako je, i imali vrednost za muzej? Ako treba, šta bi valjalo mogao za isti dati? Očekujuć Vaš cienjeni odgovor pozdravljamo vas prijateljski Vaš Mišo Mutavgjić Baćin Primio 19/5 1901 Brunšmid Br. 112. Mišo Mutavgjić u Dubici šilje prijepis napisa na ulomku rimskoga miljokaza iz Baćina sa imenima cara Caracalle. (Brunšmidov rukopis) --------------------- Dubica 21/6 1901 Veleučenom gospodinu dr: Jos: Brunšmidu u Zagrebu Štovani prijatelju! Nadam se, da ste već miljokaz dobili. Ja sam platio seljaku kako ste naredili, a i sam imao sam troška oko toga pa Vam šaljem obe namire (3 krune i 1.90 filira). Milo mi je čuti, da će te me ove jeseni posjetiti, izvolite samo i dobro mi došao. Glede pretraživanja na “ Čardačiću” neće biti sa nikoje strane zapreke, u koje god doba godine budete htjeli, slobodno je. Ja sam već sa seljani razgovarao, a onaj koji je baš to zemljište zaposjeo (jerbo je bilo obćinsko) neće praviti nikakve neprilike. On Vas poznaje od onda kada smo na “ Čardačići” bili, onda je i on bio s nama i nas vodio. Ovdje priloženo šaljem Vam banku od deset forinta od godine 1806 i 20 komada raznih papirnatih “ seksera” pa pako za muzej valja eto ja to sve dragovoljno poklanjam. Molim Vas liepo kažite, gosp. Laszowskom, da ću mu ja rado dati one slike od Dubice, kada na red dodje da bude Dubicu opisivao. Ja ću skoro i u Zagreb dolaziri pa ću mu poneti, ako već sada treba. Sa srdačnim pozdravom Vaš odani Mišo Mutavgjić Baćin Primio 22/7 1901 Brunšmid Br. 133. Mišo Mutavgjić, muzejski povjerenik u Dubici šilje potvrde o primmitku troška za nabavu i otpremu ulomka miljokaza cara Karakale iz Baćina. (Brunšmidov rukopis na poleđini pisma). BJELOVAC (Kostajnica) Dva primjerka rimskog carskog novca, od kojih jedan najvjerojatnije Septimija Severa (193.-221. poslije Kirsta), s naličjem tipa VICT. PARTHICAE, s Viktorijom, nekada u posjedu Bože Ićitovića iz Bjelovca, kućni broj 38, z.p. Mečenčani (Arheološki muzej u Zagrebu, spisi br. 323/69 od 10. i 15.VII. 1969.) BOROJEVIĆI (Kostajnica) Pojedinačni nalaz rimskog carskog novca (denarius) kod mosta preko potočića Lovće: Domitianus (81.-96. po Kristu), Arheološkome muzeju u Zagrebu darovao ga je Savo Borojević, nastavnik u Borojevićima 1981. godine. Iskova je u Rimu 90. godine: 1 538: ZAG G2175. Av.: IMPCAESDOMITAV GGERMPMTRPVIIII. Pop.: lovorom ovjenčano, nad. Rv.: IMPXXICOSXIIIICENSPPP. Tip: Palada Atena, stupa nad, stoji na brodu ; d. baca koplje, u lj. drži štit. Dolje d. sova. Bk. T.: 3, 33g. Dim.: Φ 19mm. Cohen I, 493, 255 ; BMC II, 333, 166 ; RIC II, 171, 146. Odlično sačuvan. BOSANSKA DUBICA Izolirano nađena dva primjerka antičkog novca, vjerojatno iz doba Trajana (98.-117. poslije Krista). Mjedeni kov Nikeje u maloazijskoj pokrajini Bitiniji ; Licinije Stariji (307.-337. poslije Krista), brončani novac tipa VOT/XX DN LICINI INVICT AVG ; AMZ, inv.br. G168 ; poklonio Ahmet-efendija Šerić 1906. god. BOSANSKA KOSTAJNICA Tragovi rimskog vodovoda nađeni su 1890. godine kod gradnje jednokatnice za školsku uporabu uz glavnu cestu za Novi, Krupu i Bihać, kao i 1892. godine prigodom gradnje vodovoda iz vrela Bubnjarice, a vodili su od zapada prema istoku prema Uni, ispod brda uz glavnu cestu sve do škole. Tragova vodovoda bilo je i kod kuće Josipa Ćurića, te na ćaršiji. Na dubini od 0.80-1.00 m iskopane su glinene cijevi (32 cm dugačke, s utorom od 5, 5 cm, promjera 16 cm) skupa s lipovim i jelovim daskama. Isto su tako oko god.1890. radnici u jednom od kamenoloma našli dva velika bakrena pladnja (Patsch, 1898 ; 500-501 ; Patsch, 1900: 70 ; Pavelić, 1892 ; 58-59 ; Pavelić, 1895 ; 208). Kostajnica dne 15/3. 92. Veleučeni gospodine! Primjetba u Vašem velecienjenom listu od 28. studena 1891., da je Kostajnica interesantna točka za arkeologička iztraživanja, - ponuka me da izpitam ponajprije za temelj svakoga ovećeg zdanja ovdje, nu koja su žalibože riedka. – To ne osta bez uspjeha.- Preko u Bosanskoj Kostajnici prigodom gradnje liepe jednokatnice za školsku porabu naišli su radnici pred 2 godine na dobro uzdržani – valjda rimski vodovod, pak čudnovato, da o tom do danas u javnost ništa prodrlo nije. Ta školska sgrada nalazi se uz glavni drum vodeći u Novi, Krupa, Bihač, te je isti vodovod jedva nekoliko koraka udaljen od toga druma, a proteže se od zapada k iztoku izpred jednog brežuljka – kako Turci kažu ćak od vode Bubnjarice, koja je ¼ sata od škole udaljena. Na licu mjesta našao sam nekoliko criepova 1 ½ cmtr. debelih od vodovodnih cievi, dapače čuo sam, da su nekoje cievi ciele izvadjene. Kamo su dospjele neznam, jer ako imaju vriednost za muzej, nastojao bi bar da jednu dobijem. U blizini će sigurno biti i zidine grada zasute zemljom, za kojega ni jedan od Bošnjaka neznade mi kazati, nastojat ću ipak, da mu utrag udjem čim nastanu ljepši dani, te Vas o tom bezodvlačno obaviestiti. Prije nekoliko godina našli su radnici jednog kamenoloma, - nedaleko vodovoda – 2 velika bakrena tanjira, koji se nalaze u posjedu jednog Bošnjaka, koj ih je dao pokalajisati, te tim im starinsku vriednost znatno umanjio. Polag ovih dvijuh izkopina bezdvojbeno je u ovoj krasnoj Unskoj dolini bila rimska naselbina, koje će ostanci jamačno sve više i više na javu izlaziti. Jedan muhamedovac mi obeća pokazati staru kaldrmu (cestu) koja će valjda takodjer biti iz rimske dobe. Moje udomaćenje, kao i dosta veliki službeni poslovi nedozvoliše mi da za sad ove stvari potanje izpitam, što ću svakako nastojati čim ljepši dani svanu. Sa osobitim počitanjem Jakov Pavelić učitelj i muz. povjerenik ---------------- Povjereničtvo arkeologičkog muzeja u Kostajnici Kostajnica 1. prosinca 1892. Veleučeni gospodine! U Viestniku broj 2 t.g. saobćih Vam, da su nadjeni u Bos. Kostajnici tragovi vodovoda, a bez dvojbe iz rimske dobe. – Obzirom na tragove vodovoda obećah Vam da ću nastojati, da odkrijem i tragove rimskog grada. Slučaj htjede, da se je ove godine pravio vodovod u Bos. Kostajnici i to iz vrela Bubnjaci, za koje samo naslućivao da su ga i rimljani za vodovod upotrebljavali. Kod vrela nadjeni su u dubini od 1 mtr. ostanci rimske cievi od dobro pečene ilovače te lipove i jelove daske, koje su pod zemljom u vodi dosta dobro uzdržane. Cievi su 30 cm duge i 15 cm promjera, a sliedećeg su oblika. (crtež cijevi) Rimski je vodovod do 80 cmt pod zemljom a cievi su kamenom prezidane. Vodovod se je protezao izpod brda niz sadanju glavnu cestu, te mu se je kod škole izgubio. Kopanjem novoga vodovoda naidjoše mu radnici opet na trag pred malom kućom trgovca Jose Ćurića te je opet na trgu (čaršiji). Ova dva traga pokazuju pravac, kojim je vodovod išao i to od zapada k iztoku k rieci Uni. Una pod Kostajnicom ima na desnoj obali rukavac Unicu a komad zemljišta med Unom i rukavcem joj spada pod Hrvatsku, dakle posjed je gradjana kostajničkih. Na pomenutom zemljištu nalazi se kost. gradina i više državnih sgrada opasanih s bos. strane zidom. Izpod ovih sgrada nalaze se nuz Unu tragovi rimskog grada, dakako sasvim pod zemljom, te se na iste naidje samo za vrieme obradjivanja, a vodovod ide upravo prema ovomu mjestu. Da su tragovi tog grada došli tako duboko pod zemlju biti će uzrokom poplava rieke Une, te zidanje gradine i ostalih sgrada, za koje je bez dvojbe i kamenje rimskog grada upotrebljavano, kao što nekoji tesanci u gradini svjedoče. Nadpisom za sada nije se ušlo nikakvim u trag. – Odkapanjem zidina naišlo bi se zaista i na mnoge spomenike iz rimske dobe, a tim bi nam se i jasnija slika cielog grada pokazala koj obzirom na položaj mu nije bio neznatan. U Kostajnici dne 1. prosinca 1892. Jakov Pavelić učitelj i muz. povjerenik Viestnik br. 4 t.g. nisam primio, te umoljavan za isti. (arhiv Arheološkog muzeja u Zagrebu, omot Kostajnica ; Pavelić, 1895). BRĐANI (Dvor) Skupni nalaz rimskog carskog novca iz 1938. godine: više od 26 brončanih antoninijana careva Galijena (253.-268. poslije Kirsta) i Klaudija II. (268.-270. poslije Krista), iskopani u glinenom loncu (Mirnik, 1981 ; 60, br. 155). DONJA ORAOVICA (Dvor) Arheološko nalazište u kamenolomu jugozapadno od sela (Brunšmidova zabilješka na kilometričkoj karti iz 1909. godine) Skupni nalaz novca: Kr: ug: hrv. slav. oružničko zapovjedničtvo. 2 krilo 1. vod Postaja u Divuši broj 214 Broj 160/p.s. knj. Kr. kotarskoj oblasti u Dvoru U Divuši, dne 9. lipnja 1899. Jučer prijavio je ovopostajnim oružnikom Ivanu Vlahoviću i Iliji Vukeliću, žitelj Luka 21. Cvetanović iz Oraovice gor. obć. Divuša, kako je njegov 6 godišnji sin Milan dne 5. omj: pronašao u dvorištu pod zgradom pokojnog pradieda mu Simeuna, u jednoj od željeza slotanoj škrabici do 200 komd. srebrenih cvanzika pouljenih tečajem 17. stoljeća, od kojih se 120 komd. kod njega sa istom škrabicom nalaze, dočim su ostale dieca susjeda mu Vasilije, od Milana pojagmila i kući si odniela Novci nisu oduzeti, nego kod njega do daljne odredbe ostavljeni na sačuvanju, što se toj kralj: kotarskoj oblasti prijavljuje. Nikola Klobučar Oružnik Br. 4031 Veleslavna kr. županijska oblasti! Privitno časti se kr. ova kotarska oblast u pokornosti podastrieti izviešće kr. oružničke postaje u Divuši, glede pronadjenog starog novca na dalnju izvoljnu višju odredbu.– Nadjeni novac jesu stare cvancige od Marije Terezije, te za Muzeum bez vriednosti. Novac nalazi se kod onih, koji su ga našli. Kr. Kotarska oblast U Dvoru dne 15. lipnja 1899. Kr. kotarski predstojnik Veleslavnoj kr. županijskoj oblasti u Zagrebu Kr. kotarska oblast u Dvoru izvješćem od 15. lipnja 1899. broj 4031 « Podastire» izvješće kr. oružničke postaje u Divuši glede pronadjenja starog novca sa 1 prilog. Sastavio kr. kotarski predstojnik Edo pl. Mrzljak.» Prim. Kod Kr. županijske oblasti u Zagrebu, 17.VI 1899 15253 (mokri žig) Br. 15253/8999 1 kom. Vidjeno te se podastire vis. kr. zem. vladi, odjelu za unut. posl. U Zagrebu na više riešenje. Kr. žup. oblast u Zagreb dne 25. lipnja 1899 Kr. podžupan Kr. zem. vlada, Odjel za unutarnje poslove/ pr.-1VII.1899. broj 45373. 1 pril. 2672 V etc Kr.hrvatsko-slavon-dalmatinska zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove (suhi žig) Broj 45-373 Dostavlja se ravnateljstvu hrv. Narodnog muzeja arheoložki odjel u Zagrebu na znanje i eventualno daljnje uredovanje. U Zagrebu 6. srpnja 1899. Za bana Kr. banski savjetnik Jakšić Primio 10/7 1899 Brunšmid Br. 171 Kr. zem. Vlada, odjel za unut. Posl. Br. 4573 dostavlja izvještaj kr. kotarske oblasti u Dvoru o našašću novaca proškoga stoljeća učinjenu u Oraovcu. (Mirnik, 1981 ; 152, br.746) DONJI CEROVLJANI (Kostajnica) Seljak Nikola Vukas iz sela Cerovljana, kućni broj 72, našao je dva komada rimskog novca kopajući kukuruz na oranici blizu šume 1901. godine. Radi se o srebrnom kvinaru iskovanom 43.-42 godine prije Krista u Lugdunu (današnji Lyon), sglavom božice pobjede Viktorijom koja ima crte lica Fulvije, žene trijumvira Marka Antonija (83.-31. prije Krista), srebro, 12 mm, 1, 29 g, os 06 ; (Babelon I: 168-169, br. 32 ; Crawford 1983 ; 499, br. 5 ; Mirnik, 2002 ; 29). Također nađen i izlizani brončani novac iz 4. stoljeća. U vezi toga pismo Miše Mutavgjića od 26. XI.1901. godine upućenu dr. Josipu Brunšmidu: Dubica 26 11 1901 Veleučenom gospodinu Dr: Josipu Brunšmidu profesoru i ravnatelj hrv: arch: muzeja u Zagrebu Veleštovani gospodine i prijatelju! Ovdje priloženo šaljem Vam 2 komada starinski novaca, jedan srebren a drugi bakren. Našao ih je seljak Nikola Vukas kućebroj 72 iz sela Cerovljana (općina Dubica), kopajuć tamo kuruze na oranici blizu šume. Ako imadu za muzej vriednost on će ih rado dati, pa se nada kakovoj makar i maloj nagradi. Zadržite novac kod sebe, pa mi obznanite kako mislite i ujedno rado bi znao, iz koje su dobe. Ovom prilikom slobodan sam da Vam jednu ponudu učinim. Još proljetos kupio sam ja 4. mlade sove (sojkute) pa sam ih u gajbi hranio, pa su već prilično porasle. Dvi su ušare (Uhu) jedna takozvani « Waldkautz» a jedna Schleuereule. Meni je šnjima dosta neprilično, pa sam zaoto voljan, da ih tamošnjim školama žive poklonim. Moguće da će djaci imati s tim veselje pa da po djekoji donose po komadić sirova mesa i da tako sove dalje hrane. Vi ćete znati kojoj školi bi najbolje pristajalo da joj to poklonim, ili da se na više zavoda podieli. Izvolite mi pisati bili se ovaj moj poklon primio, a ja ću tada Vama sove odaslati. U slučaju da se nebi moja ponuda primila, savjetujte mi što da šnjima učinim. Bili ih tko htio kupiti? Ili kuda bi šnjima? Očekujuć Vaše skoro pismo, pozdravljam Vas prijateljski, pa žalim da niste mi ove jeseni ovamo došli, kako ste mi bili obećali, no nadam se da nećete propustitit čim Vam samo moguće bude. Štovanjem Vaš odani Mišo Mutavgjić Brunšmidove zabilješke: Fulvia Marci Antonii i sasma izlizan bakreni IV. vijeka Primio 28/11 1901 Brunšmid Br.234. Miško Mutavgjić dostavlja dva rimska novca, koje je našao seljak Nikola Vukas u Cerovljanima, a za koje isti moli makar malenu odštetu. DRAŠKOVAC (Dvor) Pretpovijesno gradinsko naselje (Brunšmidova zabilješka na kilometričkoj karti iz 1909. godine i Durman, 1991 ; 91-92). Arheološko nalazište u kamenolomu jugozapadno od sela (Brunšmidova zabilješka na kilometričkoj karti iz 1909. godine). HRVATSKA DUBICA (Hrvatska Kostajnica) Dubica je zabilježena kao rimski lokalitet, jedno takvo arheološko nalazište bilo je na sprudištu, uzvodno od mosta za Bosansku Dubicu (Brunšmidova zabilješka na kilometričkoj karti iz 1909. godine), a drugo pretpovijesno i antičko na položaju Gradina. Rimsko nalazište na položaju « Vladića Jama» ili « Kločkovača» (čestica 4992, tada vlasništvo zadruge Pilaković u Dubici) na Dubičkom polju. Tamo je oko 1890. godine nađen sarkofag, a poslije i ljudske kosti, te novac Klaudija II. (268-270. poslije Krista), Konstantinove dinastije, te Teodozija I. (379-395. poslije Krista). U neposrednoj blizini (čestica 4993) je iskopani temelj rimske zgrade veličine cca 12x14 m. Zgrada je bila ožbukana i obojena. Na pragu je nađen dio olovnog sarkofaga, a iskopani su još ulomci kamenog žljeba, seskvipedalne opeke itd. (Mutavgjić, 1900). Oko 50 m daleko od položaja « Vladića Jama» neki je seljak iskopao 97 komada željeznih šipki, uredno složenih na križ. Jedna takva šipka imala je veličinu 0.055x0.055x0.21 m, a težila je 4.40 kg. Ostavu je sačinjavalo i još nekoliko alatki, kao i još jedna šipka 1m dugačka (Mutavgjić, 1900a ; Basler, 1977 ; T. XVIII, 3 ; Durman, 1992 ; 127). Natpis na miljokazu rimskih careva Valentinijana I. (364.-375. poslije Kirsta) i Valenta (364-378. poslije Krista), nađen 1895. godine na rimokatoličkom groblju, danas u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Isklesan je iz pješčenjaka, s udubljenjem s gornje strane, promjera 40 cm, visine 74 + 24 cm. (dvodjelan je) Nalazio se po svoj prilici uz cestu na udaljenosti između 40 i 41 millia passuum od Siscije: PRO FELICITATE [domi NORVM NOSTR[orum VALENTINIAN(i) ET [Valentis AVG(ustorum) A SISC(ia) 5 m(ilia) P(assuum) X(L)II (Brunšmid, 1898 ; 197-198 ; Mommsen - Hirschfeld – Domaszewski, 1902 ; 2328/195, br. 15200 ; Brunšmid, 1907 ; 151, br. 190 ; Hoffiller-Saria, 1938 ; 278, br. 607 ; Bojanovski, 1984 ; 161, 260) Pojedinačni nalazi starog novca: Aurelianus (270. - 275. poslije Krista), brončani antoninijan (Cohen VI ; 205, 276 ; AMZ inv. br. 8677, poklonio M. Mutavgjić 1896) ; Constantinus I. (306/7. - 337. poslije Krista), brončani novac iskovan u Sisciji (Cohen VII, 242, 123, AMZ inv. br. 14.356, poklonio M. Mutavgjić godine l897) ; Gratianus (375. - 383. poslije Krista), brončani novac iskovan u Akvileji (Cohen VIII, 130, 30, AMZ inv. br. 24.507, darovao M. Mutavgjić godine l907) ; Ugarska, Matija I. (1458. - 1490.) zlatna forinta, iskovana između 1458. i 1466. u kovnici Nagy Banya, pod komornim grofom Emerikom Zapoljskim. Av: +mAThIAS D G RVnGARIG ; Rv.: S LADISL AVS RGX ; n - G. AV, 22mm, 3.53 g, os 9. (Réthy, 204 ; Pohl, 1974 ; 25, K 1-15 ; AMZ br. E17.485, prodala Marija Ivanović godine 1898.). Osim toga, postoje podaci o sljedećem novcu: mletački zlatni cekin, vjerojatno dužda Andrea Dandolo (1343.-1354.) nađen na položaju Poljice, između željezničke pruge i Save, nekada u vlasništvu G. Domitrovića iz Sl. Broda (podatak iz arhiva Arheološkog muzeja u Zagrebu). Kod kuće Trečića novčić iz Poljske, Sigismund III. (1587.-1632.), groš (16)2-0, srebro, poklonio Ljubo Desput približno 1850. (Sabljarov inventar, br. 61). Godine 1971. izvađen je iz rijeke Save hrastov monoksil (čamac izdubljen iz jednog velikog debla), datiran metodom radioaktivnog ugljika (C14) u 17. stoljeće. DVOR NA UNI Dva primjerka slabo sačuvanog rimskog carskog novca iz 4. stoljeća, dar Mije Zubera iz Dvora, 1916. godine: Constans (337.-350.), tip VICTORIAEDDAVGQNN, kovnica Siscia ; Valentinianus I. (364.-375.), tip GLOIA MONAORVM, kovnica Siscia (Arheološki muzej u Zagrebu, inevntarna knjiga, inv. br. G206). Iako ne spada u arheološke spomenike, moramo spomenuti dva povijesna natpisa, od kojih jedan oštećen, govori o posjeti nadvojvode Ludovika 10. svibnja 1807., a drugi je isklesan u povodu posjete Dvoru cara Josipa II. 1775. godine, koji su nekada krasili kotarsku kuću, a god.1919. bili skinuti usprkos prosvjedu Josipa Brunšmida, kao i vladinom nalogu da se skidaju samo (!) natpisi iz vremena vladanja Franje Josipa I. i Karla IV. Dokumentacija o tim spomen-pločama u arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu: Predstojničtvo kr. kotarske oblasti u Dvoru. Broj: 162 pres. Dvor, 10. listopada 1919. Predmet: Spomen ploča sa javnih zgrada odstranjenje i pohranjenje.- Ravnateljstvu arheološko-historičkog odjela hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu Ovdje u Dvoru na stanu predstojnika kotarske oblasti nalaze se dvie uzidane ploče kao spomena 1./Ludvika arcidusa Austriae koji je 10 svibnja 1807 u Dvoru bio, te na 2./ Josipa II. cara koji je bio 25. travnja 1775 u Dvoru (vele po tom se i zove gornji dio Dvor, a donji dio tok sela Podi.- Umoljava se za priopćenje da li bi ove dvie ploče valjalo iz zida izvaditi te što će se i kamo poslati ili spraviti.- Privremeni upravitelj: Turkalj ---------------------- Ravnateljstvo arheološko historičkoga odjela hrvatskoga narodnoga muzeja Br. 98/1919 Predstojništvu kr. kotarske oblasti u Dvoru Prema naredbi kr. zem. vlade br. 9060 Pr./1919 od 26/8 t.g. imaju se sa javnih zgrada ukloniti samo spomen-ploče, koje spominju vladanje Franje Josipa ili Karla IV. One dvije ploče iz g. 1775. i 1807., što se prema tamošnjem izvještaju br. 162 pres. od 10/10 t.g. nalaze na stanu predstojnika kot. oblasti u Dvoru, mogle bi ostati, jer se gornja naredba na nje ne proteže. Kako ovom ravnateljstvu nije sadržaj tih napisa poznat, umoljava se naslov da točan prijepis istih (rasporedan prema redcima i napisan pismom, kojim su naisi pisani) ovamo pošalje, zašto se potp. ravnateljstvo već unaprijed zahvaljuje. U Zagrebu 10. studenog 1919. Ravn. Dr. Jos. Brunšmid Uz te spise na spomenute natpise upozorava i pismo potpukovnika Ljubomira Đurića iz Zagreba od 28. studenog 1970.: Potpukovnik JNA Đurić Ljubomir Zagreb, 28. studenog 1970. god. Prijava istorijskih spomenika na području općine Dvor na Uni, radi zaštite.- Arheološkom muzeju Hrvatske, Zagreb, Trg N. Zrinjskoga 19. Dana 25. studenog 1970. godine, posjetio sam zgradu OS Dvor na Uni. Na tavanu zgrade pregledao sam dvije kamene ploče s natpisima iz davne prošlosti naših krajeva. Na prvoj kamenoj ploči uklesan je sledeći tekst: IOSEPHUS SECUNDUS/ ROMANORUM IMPE:/ FINES CROATIA(E)/ LUSTRANS/ XXV APRILIS 1775/ HIC LOCI ERAT Na drugoj ploči je takodjer uklesan neki tekst. Medjutim, ploča je od vrlo mekanog kamena. Slova su premazana krečnom presvlakom tokom češćeg krečenja zgrade u kojoj je kamena ploča bila ranije uzidana, te nije moguće istu pročitati. Pokušaj mnogih interesenata da skinu grubim predmetim krečnu presvlaku oštečuje se tekst, što bi moglo dovesti do uništenja jednog historijskog spomenika. Vjerujem da će vašu ustanovu ove kamene ploče zainteresirati i pregledati, pa ako su povjesne vrijednosti zaštititi. Uzgred vas molim da vaši stručnjaci za latinski jezik prevedu navedeni tekst na hrvatskosrpski, da bi i ja znao šta znači. Zatim. molio bih vas da mi javite da li ste zainteresirani za navedene kamene ploče, t.j. da li će se iste pregledati i zaštititi od eventualnog propadanja. Unaprijed hvala na pažnji i obavijesti o mjerama povodom ove prijave-zamolnice! Potpukovnik JNA Ljubomir Đurić VP 7250/3 Zagreb PS. Druga ploča je iz vremena 1780 g. ili iz g. 1807. GORIČKA (Dvor) Pretpovijesno nalazište s tragovima bakrenog (Vučedolska kultura), kasnog brončanog doba (Kultura polja sa žarama), kao i rimskoga vremena. Na položajima Osječenica (nadmorska visina 488 m) i Gradina iznad Goričke postoje ostaci pretpovijesnih gradinskih naselja vučedolske kulture, s nalazima keramike i kamenih sjekira i trajanjem do u starije željezno doba (Durman, 1992 ; 126-127). Visoka i sigurna gradina Osječenica pruža se u smjeru sjever-jug, u obliku brojke osam, a istraživao ju je 1985. i 1989. godine Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na južnom krugu otkrivena je suhozidom obzidana, u rimsko vrijeme zasuta, vrtača, nekada puna vode, a kasnije rabljena poput tora. U jugozapadnom dijelu, uz rub gradine, iskopana je pretpovijesnaa kuća, koja je bila nastavana od kasnog brončanog do u starije željeznog doba (Durman, 1991 ; 90-93). Postoje i nalazi iz Mlađeg željeznog doba s obje gradine, među kojima su dva srebrnika iz 1. stoljeća prije Krista - tetradrahmi tzv. Samoborskog tipa, sa stiliziranom glavom mladog broga Apolona na licu, te stiliziranim konjićem na naličju. Naselje je dalje živilo i za rimske vladavine (Durman, 1991 ; 93-94). Na Osječenici nađene su dvije keltske (noričke) tetradrahme, jedan rimski republikanski denar (C.Malleolus, A.Albinus S.F., L Metellus, Roma, kasne 90. godine 1. stoljeća prije Krista, (Crawford, 1983: 333, 335 ; Durman, 1992: 127, 129). Također, nađeno je vrlo mnogo rimskog carskog novca od 1. stoljeća do druge polovice 4. stoljeća, najviše iz siscijske kovnice (Durman, 1991: 93-94) ; Constantius II. (323. - 361. poslije Kirsta), centenionalis, tipa GLORIA EXERCITVS. Posljednji zastupljeni rimski vladar je Honorije (395. - 423. poslije Kirsta). Godine 1864. tadašnjem Narodnom muzeju u Zagrebu Aleksa Schönbücher, ravnatelj rudnika u Trgovima poklonio je Narodnom muzeju u Zagrebu preko c.k. majora Kuzme Drakulića zapovjednika 2. banskog kordonskog zapovjedništva dosta oštećeni rimski žrtvenik, skupa s nekim mineralima: daljnji darovi za narodni muzej: ... G. Aleksa Schönbüchner, ravnatelj rudah u Tè rgove, dobrotom g. četnika Drakulića: kamen iz Goričke s napisom u 4 redik: IS-MERCVRIALIS-SECVNDA-MOES VII RS . Ostalo je odkinuto. (Spis Alekse Schönbüchera od 2. veljače 1864 - br. 31 primljen 6/2 1864 ; Narodne novine od 10 veljače 1864). Manjka mu donji dio, a u gornjem je dijelu sprijeda isklesana pravokutna rupa te su tako oštećeni vijenac i prvi redak natpisa) najvjerojatnije posvećen Jupiteru, u četiri sačuvana retka, veličine 61x42x62 cm. Glede točnog mjesta nalaza se iz spisa iz 1863. i 1864. godine može razabrati da je žrtvenik nađen u Gorički kod Dvora (pismo Alekse Schönbüchnera iz Trgova Mijatu Sabljaru od 2. II. 1864. br. 31, primljen 6.II. 1864.). Natpis je bio poznat Ivanu pl. Kukuljeviću, Theodoru Mommsenu, a naravno i Josipu Brunšmidu i Viktoru Hoffilleru. Gornji dio žrtvenika, isklesana iz vapnenca, danas ima veličine 61x42x62 cm: I(ovi) [O(ptimo) M(aximo)] S(acrum). MERCVRIALIS SECVNDI.AVG(gusti).N(ostri) MOES(iae).VIL(ilici).R(ipae).S(uperioris).? ....O... (Narodne novine, 10.II. 1864 ; Ljubić, 1876 ; 3, br. 5 ; Mommsen - Hirschfeld - Domaszewski 1902 (= CIL III, 1): 1741, 501, br. 3937 = 10821, br. 524 ; Brunšmid, 1907 ; 130-131 br. 263 ; Hoffiller-Saria, 1938 ; 237, br. 524 ; Durman, 1991 ; 89). Prepiska glede žrtvenika: Ravnatelj rudah u Trgovi d. Aleksa Schönbucher poslao mi je ovih danah sliku priležeću od kamena, koj je izkopan u selu Gorica, kako kaže “ hiesigem Gebirgsdorfe Gorica” Povu sliku predajem Sl. Museju za daljnu porabu. U Zagrebu 26. ožujka 1863 Vukotinović ------------------- br. 52 Blagorodnom gnu. Kuzmi Drakuliću c.k. Majoru i zapoviedniku Korduna 2e banske pukovnije. Dragi Druže! Prem da neimam sreću tebe u licu pripoznati, uzimam si sloboštinu tebi kao razglašenom i iskrenom domorodcu po naški pisati, i zamoliti, da bi ti jedan rimski kamen s napisom, koga je rudarski ravnatelj u Trgove gdn Aleksander Schönbucher u selu Gorici (valjda je to Gorička) našao i sliku od njega gdnu vrhovnom županu Ljudevitu Vukotinoviću poslao (a ovaj meni predao), od istoga gdna primio i u narodni Muzej kroz kakvu priliku barem do Siska poslao, od kud bi on mogao po železnici u Zagreb doći. Ja ujedno pišem gnu Schönbucheru, da tako dobar bude i da taj kamen do tebe u Kostaincu s kakovom prilikom pošalje. Prem da nar. Muzej mnogo novaca neposieduje, platit će ti trošak, koga ti kod te prilike budeš imao, kad mu obznaniš, koliko si na to potrošio. Tvoj kum, ovdašnji gn. Jovan Rakić savietovao je mene, da se zbog ove starine na te obratim. Moj dragi Druže (Kamerad)! Još te imam moliti, da ako ti kakvu staru knjigu, povelju i drugi pisamah, u kakvom god jeziku one bile, iskopane starine, starih novacah (osobito jugoslavjanskih), naravski stvarih, i t.d. nadješ, da na naš narodni Muzej nezaboraviš, i da i drugu gospodu nagovoriš, da i oni takove stvari amo šalju, pak će se to sve u zapisnik staviti i kroz nar. Nov., Pozor i Agramericu priobćiti. Ali je kod naravni stvari i potrebno, da se miesto našastja od svake nadjene stvari amo priobći, i ime darovitelja makar na maloj ceduljici naznači. Nemoj mi šta zamieriti, jer želim da narodna stvar i obća korist napreduju, i ostajem na suprot tebi na službu. Mijo Sabljar, Major u miru i ravnatelj nar. Muzeja -------------------- Slavno c.k. korduns Comando u Kostainici Narodni Muzej dotićno podpisati ravnatelj na gospodina majora Drakulića još 28 ožujka t.g. pod broj 52. stom molbom da bi dobrotu imao onaj rimski kamen kji je kroz g. ravnatelja u Tergovim Alexu Schömbachera u Selu Gorički nadjen kroz jednu ufanu priliku ovamo poslati. Buduć da na isto pismo kao i na ono kog je g. Ivan Rakić privato godu. Majoru pisao, dao danas nikakova odgovora nema, to se slavna kordons Comanda najuljudnije umoljava da bi ovaj narodni muzej sa odgovorom usrećilo, te se i zaljučno primetuje de je narodni muzej uslied naredbe v. popečiteljstva tergovine od postarine oprošćen sa oblastima. U Zagrebu 23/IV 1863. Mijo Sabljar/Ravnatelj nar. Muz. Drakulić -------------------------------- Nro. 1066 2. Banal Cordons Commando An das Löbliche Nationalmuseum in Agram! Auf das geschätzte Schreiben vom 23en d. M(ona)ts. N. 1000 wird dem löblich geehrten Nationalmuseum höflichst erwiedert dass durch hierseitige Vermittlung der antike Stein zur weiteren Absendung an dessen Bestimmung bereits nach Sissek übersandt worden ist. Weiters theile ich ergebenst mit, dass die Übergabe des bezüglichen Steines vom Eigenthümer, mit Schwierigkeiten verbunden war, zumal er an denselben einen großen Werth währte, und nun viele Erläuterungen bedurfte, bis er sich endlich bewogen fand, solchen abzulassen. Möge dieses daher als Entschuldigungsgrund geneigtest angesehen werden, indem durch diese Verzögerung auf die geschätzte Note nicht der Entledigung freylich zugeführt werden konnte. Schlüßlich bitte ich vom richtigen Eintreffen die gefällige Mittheilung Kostainica am 24en December 1863 Drakulić Major Primio 6. Siečnja 1864. 6. kamen s rimskim napismo iz Goričke. Izolirani nalaz rimskog republikanskog denara (srebro) Gaja Maleola, Aula Albina i Lucija Metela (C.Malleollus, A.Albinus S.f., L.Metellus), iskovan u rimskoj kovnici kasnih devedesetih godina pr. Kr. (Crawford, 1983 ; 333, br. 335, 1a ; Dvor na Uni 1991: 184). Godine 1968. poklonio je Arheološkome muzeju u Zagrebu Drago Zeidl, učitelj u Gorički (z.p. Šamarički Brđani) brončani novac cara Licinija (307.-323.), iskovan u kovnici Arelate (današnji Arles u Francuskoj) (spis br. 141/1-1968 od 16.III. 1968.), a dobrotom prof. dr. ing. Srebrenke Gvozdanović-Sekulić s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. GRADUSA POSAVSKA (Sunja) Pretpovijesno i antičko arheološko nalazište. Tu je nešto prije 1905. godine otkriveno blago od više komada zlatnika, za zagrebačku zbirku spašen je svega jedan solidus cara Valentinijana I. (+331., 25.II.364. - 17.XI.375) iskovan između 364. i 375. godine u Treverima: Valentinianus I. (364-375) b.g. (367-375) Au, Treveri, Coh. 43 : RIC 17b, 6, TROBT Av.: DNVALENTINI - ANVSPFAVG. Pop.: s diademom od rozeta, u oklopu i plaštu, nad. Bk. Rv.: VICTOR - IAAVGG ; Dvojica careva, sjede, licem, obojica drže između sebe jabuku. Iznad i među njima Viktorija, raširenih krila ; između njih dolje palmina grančica. Bk. Rub: Oštećen. Dim.: Φ 21mm. Težina: 4.32g. Pol. kal.: 12. ------------------------------------------------------------ Pregledan. (1905). Porijeklo: Kosta Obradović. Oštećen. Cohen VIII, 93, 43 ; RIC IX, 16, 17b, 6. 538:ZAG C23404. GVOZDANSKO (Dvor) Arheološko nalazište u kamenolomu s desne strane Majdanskog potoka (Brunšmidova zabilješka na kilometričkoj karti iz 1909. god.). Kaštel Gvozdansko (starosl. “ gvoz” = prašuma) iznad istoimenog sela (Laszowski, 1902 ; 123-136 ; Stanojević I, 804 ; Mirnik, 1992 ; 27-38). Sagrađen je krajem srednjeg vijeka, on naime nema nekog starijeg prethodnika, već je nastao nakon što je rod Zrinskih, točnije Grgur, sin bana Pavla i njegov nećak Juraj (+c. 1361), dobio Zrin od kralja Ludovika I. (1342-1382), u zamjenu za Ostrovicu, o čemu nam je sačuvan tekst isprave datirane 31. srpnja 1347. godine. Po svoj je prilici građen nakon 1463. godine jer je tada kralj Matija I. Korvin (1458.-1490.) grofu Petru II. Zrinskom (1435.-1493.), sinu pokojnog Petra I. (1408.-1446.), podijelio privilegij vađenja zlatne, srebrne, olovne te bilo koje druge rudače, na svim njegovim dobrima i posjedima i brdima (Kukuljević, 1883 ; 45 ; Klaić, III, 1/1911 ; 48 ; Laszowski, 1944 ; 1, 4). Petar Zrinski ovaj privilegij sigurno nije zatražio napamet, a za što bolju zaštitu rudnika i talionica od domaćih neprijatelja, a osobito od Turaka, nasrtaji kojih su bivali sve češći i sve jači, valjalo je sagraditi i odgovarajuću utvrdu. Gvozdanski grad spominje se prvi put 1488. god. u ispravi kojom Pavao III. Zrinski, sin Petra II., zalaže Zrin, Pedalj, Gvozdansko, Stupnicu, Rastuški, Završki, Semigrad, Dobru Njivu, Lešnicu, Samnicu i Podmilan sa svim njihovim pripadajućim posjedima i selima, Bartolu Berislaviću, vranskom prioru i dubičkom knezu za iznos od 25.000 zlatnika. U to vrijeme su pod Gvozdansko spadala sela Gvozdna (Gvozdansko), Pokrajec i Krese (Kukuljević, 1883 ; 51 ; Laszowski, 1902 ; 125 ; Stanojević I ; 804 ; Laszowski, 1944 ; 5). Kasnije se ponovno spominje 1509. godine u nasljednom ugovoru izmedju Nikole III. Zrinskog i njegova šurjaka, brata Helene Zrinske, Ivana Torkvata Karlovića Krbavskog (+Medvedgrad, 9.IX. 1531), a od dvadesetih godina 16. stoljeća sve češće (Laszowski, 1902 ; 125). Sam kaštel danas tužna je, ali vrlo velika i visoka, impresivna i nezaboravna ruševina crvenkaste boje. Prema opisu Anđele Horvat u jednoj od njenih brojnih putnih bilježnica, danas u zagrebačkom Kaptolskom arhivu, kamen s uprskanom crvenkastom rudačom od kojeg je grad sagrađen. Pogotovo je upečatljiv ako ga se može promatrati iz zrakoplova. Sagrađen je na brežuljku iznad potoka Žirovca sa sjeverne i Gvozne sa zapadne strane, a ima pravokutni, skoro trapezoidni tlocrt, s po jednom kružnom polukulom na svakom od uglova, duži bedemi (sjever-jug) su preko 25 m dugi, a kraći (istok-zapad) oko 15, odnosno oko 18 m (Szabo, 1920 ; 67, Laszowski, 1944 ; 4). Ulazna kula, 6, 5x7, 5 m, koja stoji sa sjeverne strane, imade kvadratni tlocrt, a veličanstvena kružna branič - kula, smještena u jugoistočnom uglu grada, vrlo masivna, promjera više od 10 m, i debljine zidova oko 2 m imala je nekada četiri kata. U nju se ulazilo diživim mostom sa zapadne strane na prvi kat, na drugom su bili tzv. erkeri na konzolama, a prema rekonstrukciji Zorislava Horvata završavala je drvenim obrambenim hodnikom s stožastim krovom pokrivenim šindrom. Ostale građevine unutar grada vjerojatno su bile drvene i nisu se sačuvale, a to se u prvom redu odnosi na palas sa zapadne i dijela sjeverne strane. O njegovom postojanju govore vrlo veliki prozori na gornjim katovima, no bez prethodnih arheoloških iskopavanja teško je govoriti o unutrašnjem rasporedu zgrada, bilo onih iz zrinskih vremena, bilo kasnijih. Grof Luigi Ferdinando Marsigli (*Bologna, 20.VII. 1658 +1.XI. 1730), kao poslanik cara i kralja Leopolda I. (1658.-1705.) za određivanje granica s Osmanskim Carstvom nakon mira u Srijemskim Karlovcima (1699.), daje nam dosta detaljan opis grada nakon oslobođenja ovih krajeva od Turaka, a prilaže i odličan tlocrt: Gvozdansko leži iznad potoka Žirovca, pristup mu je spiralnim putem ; do ulazne kule može se doći drvenim mostom, ciji je posljednji dio pomičan, vjerojatno je to ponavljanje situacije iz vremena Zrinskih. Osim kamene arhitekture grada ucrtan je i zdenac, odnosno cisterna, puteus, sjeverozapadno od glavne kule. Gusto obrasle i teško pristupačne ruševine Gvozdanskog danas su vrlo zapuštene i ugrožene, premda leže uz cestu i blizu sela (Kruhek, 1976 ; 207). Povijest grada detaljno je opisao E. Laszowski još 1902. godine (Laszowski, 1902 ; 123-136). Gvozdansko su, kao i cijelu veliku zrinsku državinu, dobili Grgur i Juraj knezovi Bribirski od hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Velikog (1342.-1382.) 1347. god., te su na taj način Šubići postali Zrinskima. Kralj Matija I. Korvin (1458.-1490.) grofu Petru II. Zrinskom (1435-1493) 1463. godine dozvoljava vađenje zlatne, srebrne i olovne rude, te je po svoj prilici ubrzo nakon početka iskorištavanja ruda i sagrađen kaštel u Gvozdanskom kako bi štitio rudnike. Prvi put spominje se u jednoj ispravi iz 1488. godini. Nikola III. (c.1488.-1534.), sin Petra počinje, vjerojatno na temelju privilegija dobivenog od kralja Ludovika II. (1516.-1526.), oko 1521. godine s kovanjem novca iz vlastitog srebra (Rengjeo, 1931 ; 1961 ; Mirnik, 1992 ; Göricke-Lukić, 1995). To su denari, slični ugarskima, s ugarskim i Zrinskim grbom (dva orlova krila) na licu, te s Majkom Božjom i Isusom na naličju. Godine 1527. Zrinski daje kovati i groše i široke groše, na kojima se vidi njegovo poprsje s jedne i obiteljski grb s druge strane. Natpisi na grošima ili govore da je to novac Nikole grofa Zrinskog, ili nam citiraju geslo Zrinskih Gospodin je moj pomagač i zaštitnik, na latinskom jeziku. O daljnjem ustrojstvu kovnice i strogim propisima kojima su se kovničari morali pokoravati u potankosti nam govori nekoliko kraljevskih isprava koje je između 1529. i 1531. godine izdao hrvatski kralj Ferdinand I. (1527.-1564.), koji je i onako izabran zaslugom Nikole Zrinskog. Najljepši novac Zrinskog predstavljaju dva raskošna tipa masivnih srebrnih talira iz 1533. god., jedan s okrunjenim šljemom iz kojega izlazi zmaj (sastavni dio grba Zrinskih), i drugi s raščetverenim grbom Zrinskih - oba tipa na naličju imadu prekrasan renesansni prikaz starozavjetnoga kralja-pjesnika Davida, kako svira na harfi, popraćen latinskim stihovima Psalma 71 (In Te Domine speravi, non confundar in eternum ; Tebi se Gospodine utječem, ne daj da se ikada postidim). Kalupe za talire rezao je vrsni majstor kovničar Sebastian Rieder, potpisan inicijalima, kojeg je kralj Ferdinand osobno poslao u Gvozdansko. Neko vrijeme su denari ugarskog tipa nosili i inicijale ljubljanskoga građanina Leonarda Grubera, kojemu je Zrinski dao rudnike i kovnicu u zakup (Rengjeo, 1961). Zrinski je novac osobito rijedak i na visokoj je cijeni. Nikola III. Zrinski umire 1534. godine i biva pokopan u franjevačkoj crkvi Sv. Margarete (ili Sv. Marije Magdalene) pod Zrinom. Gvozdansko i njegove rudnike zauzimaju Turci 1578. godine. U kaštelu Gvozdansko iskopana je ranih devedesetih godina 19.stoljea jednostrana medalja s portretom cara Karla V. (1519.-1556.), rad poznatog nirnberškog majstora Petera Flötnera (+1546), koja je vjerojatno služila rezačima kalupa u kovnici Nikole III. Zrinskog kao uzorak za njegove groše i široke groše: Sveto Rimsko Carstvo Ferdinand I.(*10.III.1503-1521-1530+Wien, 25.VII.1564) b.g. (1533) Medalja, Bronca, Nürnberg Flötner, Peter (+1546) Av.: IMP· CAES· CAROLVS· V· P· F· AVGVST· AN· AET· XXX. Pop.: s kapom, u haljetku i kaputu, s Redom Zlatnog Runa, nad. Dim.: Φ 44mm. Težina: 103.94g. ------------------------------------------------------------ Lijevana. Porijeklo: Šašel, slikar u Karlovcu. Oštećena. Domanig 1896, T.8, 45 ; Lanna 1914, 48, 589 dif. ; Mirnik 1992, 51. 538:ZAG E46461. HRVATSKA KOSTAJNICA Tragovi rimskog naselja između Une i rukavca Unice (Pavelić, 1895 ; 208). Nalaz rimskog miljokaza iza brda Djed, na položaju zvanom Tirol, nedaleko crkvce Rođenja Bogorodica. Dugi niz godina miljokaz se čuvao u Franjevačkom samostanu u Hrvatskoj Kostajnici, gdje je ostao prigodom njegova rušenja miniranjem. Danas se nalazi u škoskoj zgradi. O tom važnom miljokazu pisao je pokojni Ivo Bojanovski te ga je s ostalim, u blizini nađenim miljokazima stavio u kontekst rimskih cesta između Siscije i Sirmija (Bojanovski, 1964 ; 158, 250-253, 260 ; Buzov, 2000 ; 195). Prve vijesti o tome miljokazu nalazimo 1933. godine: 1933 br. 944. Kostajnica na Uni, rimski miljokaz nađen Historijski nalaz kod Kostajnice. Otkriven stari rimski miljokaz. Hrv. Kostajnica., 9. III. Grad Kostajnica i okolica već je dovoljno poznata, jer obiluje mnogim historijskim nalazima. Jedan od najnovijih nalaza iz tog doba jest rimski miljokaz, koji je nedavno nadjen u okolini brda “ Djed” . Kada je u tom smjeru pretraživana okolica, zapažen je na navedenom mjestu jedan veliki kamen s nečitljivim natpisom. O tom nalazu obaviješten je odmah i upravitelj ovdašnjeg franjevačkog samostana, č. o. dr. Feliks Gretschel, čijom je inicijativom a u povodu kulturno-historijske izložbe u samostanu osnovan muzej u kojem imade već mnogo historijskih predmeta iz ovog kraja. Dr. Gretschel odredio je da se taj kamen pažljivo iz zemlje izvadi, te je ustanovljeno da je to kameni stup velike dimenzije, koji ma duljinu 180 cm a širinu 60 cm, a težak je oko 10 mtc. Kamen je dopremljen u franjevački samostan da bude pohranjen u muzeju. O nalazu ovaviještena je odmah i Jugoslavenska akademija u Zagrebu s molbom da izašalje izaslanika, kako bi se točno ustanovio sadržaj natpisa na tom kamenu kao i na ostalim historijskim predmetima. Značaj tog kamenog stupa u glavnim konturama je objašnjen, te je sigurno da je to jedan od rimskih miljokaza iz doba cara Maksa (sic!), koji je vladao od 235.-238. godine. Na pronadjenom miljokazu razabire se rimski broj XXIII i slovo M, što znači 23 milje, koje su brojene od Siska, jer je prije kod sela Baćina nadjen isto takav kameni stup, ali oštećen, na kojem je broj 41 s oznakom “ a Siscia” , koja se udaljenost slaže. Taj miljokaz nalazi se u grobljanskoj crkvi u Dubici. Na temelju do sada pronadjenih miljokaza sigurno je daje ta rimska cesta razvodjeno išla od Siska preko Kostajnice “ Čaire” – Utolice – Baćina prema Dubici. Kada se poveže povijest Zrinjsko-frankpanskog grada i doba hrvatske prošlosti s rimskom historijom roga grada, dobit će Kostajnica uz svoj geografski čar još i zanimljiv kolorit sjajne prošlosti, koja siže sve do rimskog gospodstva u ovim krajevima. (izrezak iz nekih novina) Dopis upućen od strane Arheološkog muzeja u Zagrebu: broj 944/1933 Franjevačkom samostanu u Kostajnici na Uni. Prema vijesti nekog juriste iz Vašeg kraja našli ste na brdu iz za Vašeg samostana u zemlji zakopani kameni spomenik i to: koliko se je moglo ustanoviti rimski miljokaz. Prema njegovoj izjavi Vi bi želili da podje tamo neki od muzejskog osoblja da pročita i proumači natpis na spomenutom miljokazu i da ste Vi spremni podmiriti sve troškove za vožlju tamo i natrag. Ako ste Vi time sporazumni izvolite o tom izvjestiti ovo ravnateljstvo znanja i ravnjanja radi. Zagreb, 4. decembra 1933. Upravnik Miljokaz je promjera 0.56 m, a visina 1.86 m. Natpis u 12 redaka je prilično oštećen, a nadopunio ga je I. Bojanovski. Točna bi datacija miljokaza bila od smrti cara Gete 27. veljače 212. i nastupa četvrtog Karakalinog konzulata 1. siječnja 213. godine. Tekst glasi: IMP(erator) [Ca]ES[ar] [M] AVR(elius) ANTON[inus Pius Aug(ustus) fel(ix)] [Parth(icus)] MAX(imus) BRIT(tannicus) [max(imus) pont(ifex) max(imus)] [I]MP(erator) II CO(n)S(ul) III [des(ignatus) IIII p(ater) p(atriae)] 5 [di]VI SEPT(imii) SEVE[ri] PII A[r]A[bi(ci) A]DIA[ben(ici) Parth(ici) max(imi)] [p(atri) p(atriae) fi]LI(us?) [divi Anton(ini) nep(os)] [di]VI [An]TON(ini) [Pii pronep(os)] [divi Hadriani abnep(os)?] DIV[i] 10 [Traiani Parthici et]? [divi Nervae adn]EP(os). [D(evotus n(umini) e(ius)]? [C(aius) Iulius Cast]IN[u]S (?) LEG(atus?) M(ilia) [p(assuum)] [a] S(is)C(ia) XXII O krivo pretpostavljenoj kovnici Nikole III. Zrinskog u Kostajnici govori slijedeći koncept dopisa: br. 13 Slavno Poglavarstvo grada Kostajnice! Podpisano ravnateljstvo doznaje iz bečkog strukovnog lista “ Monatsblatt der numismatischen Gesellschaft” da je car Ferdinand I slavne uspomene grofu Nikoli Zrinjskomu podijelio pravo kovanja novca odlukom iz Linca 18 stud. 1529, i da se zato kovnica podignuti imade u Kostajnici na Uni, gdje je u bližini Nikolin otac grof Petar tja od g. 1464 na temelju povlasti podjeljene mu od kralja Matije Korvina radio na srebrnom rudokopu. Ovo je stvar veoma važna za povjest naše domovine a navlastito grada Kostajnice, te dužni smo sve sile napeti, da ju što bolje razbistrimo. Molimo dakle sl. poglavarstvo, neka blagoizvoli i sa svoje strane izpitati, ostaje li još u tom arkivu ili u privatnih rukah pisani spomenik o toj kovnici, ili koja predaja ili uspomena o mjestu gdje je ista kovnica u tom gradu stajala, te nalaze li se u izkapanjih, koji se u tom gradu ili okolici izvadjaju, novci takovi, koji bi mogli polaziti iz te kovnice za vladanja Ferd.a I. i nasliednika mu. Svaka i najneznatnija viest o tom činu bit će nam veoma mila 29/2 (18)84 (rukopis Šime Ljubića ; Arhiv Arheološkog muzeja u Zagrebu, omot Kostajnica) Pet komada novijeg bakrenog novca 18.-19. st., poklon Dragutina Jamića iz Kostajnice god.1919. (AMZ, inv.br. G265) Zlatnik nepoznatog doba prema sadržaju slijedećeg dopisa: Hotel “ Central” / Svratište “ Central” / Mor. Brenner, Kostajnica Kostajnica 30./6 1910 Veleučeni gospodine! Žalim, da poslani zlatni novac nemogu za svotu od 20 kr. Vama ustupiti, jer mene više stoji, te molim za povrat istog, zahvaljujući Vam na velecijenjenom odgovoru. – Gdje je ovaj novac nadjen, nemogu služiti, jer onaj čiji je bio, umro je pred 25 godina, a nasljednik o njem ništa nezna.- Veleštovanjem M. Brenner Novac vraćen 1.VII.1910. Vl. Tkalčić - Dopisivanje c.k. majora Mijata Sabljara, kustosa Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu s c.k. majorom Kuzmom Drakulićem, zapovjednikom Kordona 2. banske pukovnije u Kostajnici glede natpisa s kostajničkog tvrdog grada: Dragi druže! Oprosti, da ti s jednom molbom na dosadu dolazim. Na ovdašnjim kostajničkim gradu koji se na Unskom ottoku i na Unici nalazi, u kojim današnji dan službenici Contumaza za svojim načalnikom, stanuju, - nalazise jedan kamen s napisom, nad velikim gradskim vratima, kao spomenik. Taj kamen daosam skinuti, i, buduči da su mnoge rieči i slova kroz dugo vreme posve se izgubile, i čitati se nedadu, naumio sam, da rečeni kamen renoviram pak onda opet na isto mesto da postavim. Kako ja Tebe od moga bavljena u Zagrebu a i vo obšče Tvoj trud za narodnu stvar poznajem, tako se ja s- ovim na Te obragjam i molim, da bi ovaj priloženi prepis od nadpisa rečenog spomenika, pregledo, i one rieči i slova, koja k- tome spomeniku fale, iznači i izpuniti bi blagoizvolio, jer takovo šta ovde dokončati nemogu. U ufanju da te dragi druže! kroz ovu moju stvar ne bi s-. bantovan našo, približavam se s- naj učtivijom molbom, dabi to riešenje u obsiru špecialne vrednosti, što skorije prigotovijo, - i ostajem s visokim počitanjem Tvoj Drakulić major U Kostajnici 8. Srpnja 865. P:S. Imadem tri knjige: “ 2. “ Kurze Beschreibung und .. der.., welche vom.. in dem Jahre beobachtet wurden vom Jahre 1758” - 3. “ Auszug aus dem Exercir-Reglement für die k.k. Infanterie vom Jahre 1807.” - i ako bi ih za tvoj posao potrebo, a Ti me obznano, da ti ih poslati mogu. --------------------- Br. 82 Poglavitom Gnu. Drakuliću, četniku i zapoviedniku kordona 2e banske pukovnije U Zagr. 18. srpnja 1865. Dragi brate! Tvoj list od 8a. o.m. s napisom na kostajničkom gradu dobiosam i zamolio prečastnog gna. Franju Rački kanonika, koji je u poviestnici vještiji od mene, jer se uvjek snjom bavi, da na kamenu izvjetrena slova nadomiesti, što on dobro i učini, kako na natrag sledećem napisu viditi možeš - Hvala ti što ćeč ga ponoviti. Liepa nakana o tebe. Ime od ondašnjeg župnika more se koda sadašnjeg župnika med starim pismamah naći i jabi sam rad, da njega saznam i kod prepisa spomenutoga napisa zabilježim. Evo ti šaljem jedan poziv za sabiranje domaći ljušturah s molbom nebili i ti kroz ribare i druge što god k tomu pripomogao. Preporučujem ti također naš kr. nar. Muzej i zbog starinah, stari novacah, osobito ako do bosanski i srbski dogješ, kao i za važnije prirodne stvari Tebe srdačno pozdravljajući ostajem Tvoj Mijo Sabljar ------------------- Napis na gradu Kostainca TEMPORE QVO CAESAR LEOPOPLDVS SCEPTRA TENEBAT GESSERAT HVNGARIAE PRIMVS DIADEMA JOSEPHVS BANATVM REGNI BATTYANI REXIT ADAMVS PRAEFVIT ANTISTITES SELISCHEVICHIVS. ARCIS COMMENDANS FVIT HIS KEGLEVICH E. SCH.+PLE= BANVS EXACTOR MIKVLICH MAGISTER SVMPTIBVS ISTAM REGNI FRANCISCVS REPARAVIT DIGNIVS ARCEM ANNO SALVTIS HVMANAE 1699 * Odvje ima stati kratko ime župnika kostainičkoga one godine ovo mi trebalo bi potražiti u spisih tamošnjih. Podbrisana slova nemogu se čitati, njih je preč. gosp. Rački nadomiestio. --------------------- 82. Napis grada Kostajnce Dragi brate! Tvoje visokopočitajemi list od 18tog srpnja o.g. jesam s velikom radoštju primio, buduči dasi napis na kostajničkom gradu po volji učinijo, na kojem Ti iz sveg srda blagodarim.- No jedino ime od gospod: Plebanuša, koji je vo ono vreme ovde prebivao, nije još iznačen, buduči da i u ovim pfarnima epist’ lima to ime nigdi nači se nije moglo. Ta mi je stvar još ovek jedan neznosan teret, koga bi se vrlo rada ližijo, i več da jedan put započetu stvar, da dokončam. Molimte daklem opet za Tvoje posnatu dobrotu, dabi kroz tvoje vrlie prijatelje kod visoko prešastnog Consistoriuma još to ime iznaše, - priloženi napis š-njim dovršijo i meni što skorije poslati blagoizvolio. Tebe srdačno pozdravljajuči ostajem Tvoj ufani U Kostajnici 18/srp 865. Drakulić, Četnik -------------------------- br. 82 Poglavitomu gnu. Drakuliću četniku i zapoviedniku kordona sl. c.kr. 2-e banske pukovnije. U Zagrebu 4. studenoga 1865. Tvoje ljubezno pismo od 18 rujna primio sam i poslao sam uma prečastnoj odvašnjoj Diocesi, da potraže ime župnika kostajnčkog od god. 1699. Ali sam dugo za ludu čekati morao. I presvietlog g. Kukuljevića sam pitao za njekog fratra Serafima Schöna, za koga sam mislio da bi on mogao biti kao fratar Franciskan i župnik kostajnčki, ali je on još prije umro (1693) što bi se i u tamošnjem manastiru naći moralo, da je u Kostajnci župnik bio. Ako si naumio, spomenuti kamen skroz iz nova načiniti, onda te molim da stari muzeju pokloniš, i da ga u Jasenovcu kroz ladju do Siska pošalješ. Na ponudjene knjige za Muzej u tvomu prvom pismo zaboravio sam odgovoriti, ali da znaš da Muzej svaku i najneznatniju staru knjigu i pisma sa zahvalnostju prima. Pod francuzkom vladom preveo sam niekoliko bosansko-cirilski pisamah za Cordons Kommando i Kostajnci na naš jezik, tako će se tu kao i kod satnije nalaziti i turski pisamah, poveljah i t.d. Dobro bi bilo, da ti one koje više za porabu nisu, Muzeju pokloniš.(Arhiv Arheološkog muzeja u Zagrebu, omot Kostajnica). Iz Hrvatske Kostajnice je 1919. godine Dragutin Jamić u Arheološki odjel Narodnog muzeja u Zagrebu poslao četiri primjerka novijeg novca nađenih u Hrvatskoj Kostajnici, najvjerojatnije u njegovom vrtu (AMZ G265): Austrija: Marija Terezija (1740.-1780.), ? slabo sačuvani groš ; Franjo I. (1792.-1935.), groš 1800, Kremnica ; krajcara 1816, Beč ; Ugarska, Marija Terezija (1742.-1780.), denar 1766, Kremnica ; Italija, Vittorio Emanuele II. (1861.-1868.), 5 centesimi, 1861. JAVORNIK Godine 1906. iskopano je u području potoka Srebrenjak u Trgovskoj rudom bogatoj gori blago od 27 komada brončanog oružja (koplje i sedam šupljih bojnih sjekira), oruđa (17 srpova), kao i dva komada sirove bronce, za koje K.Vinski-Gasparini smatra da pripadaju radioničkim središtima u međurječju Save, Drave i Dunava. Smještava ih u III. fazu Kulture polja sa žarama, odnosno u 11. stoljeće prije Krista. Nalazi se čuvaju u Arheološkome muzeju u Zagrebu (Vinski-Gasparini, 1973 ; 137, 140, 141, 180, 215, tab. 98-99 ; Durman, 1991 ; 91-92) Prepiska glede spomenute ostave Brončanog doba: Ravnateljstvo arheološkog odjela narodnog muzeja u Zagrebu. Javoranj Br. 308/1906. Predmet: Javoranj ; Depot nahođaj bronzanoga doba. Gosp. Dr. N. Malešević, kot. predstojnik Dvor. Ove godine se našao u Javoranju na posjedu g. Berte Šulentića depot bronzanoga doba, a isti je gospodin muzeju darovao jedan srp iz istoga, a obećao darovati i ostale predmete. Ali na pismenu molbu muz. ravn. nije došao odgovor. Umoljava se stoga, da priopći, da li g. Š. u Dvoru stanuje, odnosno gdje stanuje, da mu se može još jednom pisati. Zagreb 10/12 1906 Br.(unšmid) ------------------ Kr. kotarska oblast u Dvoru Br. 9275 Dvor 15 prosinca 1906 Slavnom ravnateljstvu arheološkog odjela narodnog muzeja u Zagrebu Adam Gjurić kovač kbroj 113 iz Javornja izkopao je na svom zemljištu prilečeće dvoje bakrene stare stvari – koje se slavnom istom pripošilju.- Kr. kotarski predstojnik Dr. Malešević Ravnateljstvo atheološkog odjela narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu 16/XII. 1906. Br. 315/1906. ------------------ Dvor 3/I 07 Velemožni gospodine! Nisam Vam odmah mogao na Vaše velecienjeno pismo odgovoriti, jer sam nastojao kroz moje činovnike nagovoriti Bertu Šulentića koji je nastanjen u Bosan: Novi, da Vam pošalje nekoliko kod njega nalazećih se stvari arheoložke vriednosti. On je obećao da će Vam poslati, tu mi je viest donio jučer moj veterinar. Da li će svoje obećanje izpuniti ne znam. Ja nisam poznat sa B. Šulentićem, nego ga dobro poznadu moji činovnici. Ako se što u mom kotaru od starih predmeta nadje ja ću Vam poslati. Vaše Velemožnosti odani štovatelj Dr. Nikola Malešević Kot. predstojnik -------------------------- Zlatni krst za zasluge/Goldenes Verdienstkreuz B. Šulentić, Bos. Novi. Brzojavi/Telegramme: Šulentić Bos. Novi, 14. siečnja 1907. Slavnom ravnateljstvu hrvatskog muzeja u Zagrebu Izvolite primiti na dar 26. komada orudja iz bronsanog doba, 1. prsten srebrni sa pravim karneolom, 1. praporac bronsani. Prsten je bio pozlačen pa kako čujem nosili su ga biskupi u staro doba. Ja bi Vam bio poslao ove stvari još i prije kako sam Vam obečao, nu nekako se to zabacilo i tako ostalo. Medju tim bilježim se osobitim štovanjem odani Berto Šulentić P.S. 26 brons. komada nadjeno us elu Javoranj. Okr. Dvor, kotar Dvor. Prsten i praporac potiču iz Dalmacije (Bilješka olovkom) ------------------------- Zlatni krst za zasluge/Goldenes Verdienstkreuz B. Šulentić, Bos. Novi. Brzojavi/Telegramme: Šulentić Bos. Novi, 23. siečnja 1908 (!). Slavnom ravnateljstvu arheoložkog odiela hrvatskog Muzeja Zagreb na Vaše štovano jučerašnje pismo, Čast mi je odgovoriti da sam predmete iz bronsanog doba od jednog seljaka iz Javornja kako sam Vam već pisao kupijo, te predmete je isti seljak u svojoj oranici izkopao kako se seljak zove nije mi poznato ja sam Vam sve poslao samo sam si zadržao jedan srp. Predmete je izorao iz zemlje, bili su na hrpi ali u ničemu pohranjeni. Više Vam ne bi znao o tome ništa kazati. Za čudo mi je da nespominjete prstena i praporca još imam dukata koje ću ponieti kad tamo podjem. sa odličnim štovanjem, B. Šulentić LJESKOVAC (Dvor) Nalazište bakrenog doba (Durman, 1991 ; 91) MAJUR (Kostajnica) Bizantski novac: Justin II. (565.-578.), follis (40 nummia), kovnica Constantinopolis, 571/572 god. Poslije Krista: Iustinus II. (565-578) 40 Num, Con, 571-572 MIB 43d, CON B Av.: (DN)IVSTI NVSPP(AVC) ; Justin II.l. i Sofija d., s aureolom, sjede na dvostrukom prijestolju, licem. Car u d. drži jabuku s križem, carica u lj. dugačko žezlo s križem. Lk. Rv.: A/N/N/O - M - GI. Dim.: 30x31mm. Težina: 15.08g. Pol. kal.: 2. ------------------------------------------------------------ (1902). Porijeklo: N. Pavić. Korodiran. BMC 56 ; Tol. - ; DOC 209, 33b.1 ; BN -. Mirnik-Šemrov 1998: 178, br. 492. 538:ZAG D538. Hahn, Moneta Imperii Byzantini 43d ; CON, B. Av.: [DN]IVSTI NVS PP[AVC]. Rv.: A/N/N/O – M – GI. veličina 30x31 mm, težina, 15.08 g os 2. Poklon N. Pavića. AMZ, inv.br. D538. MATIJEVIĆI Ostava iskopana listopada godine 1957. iz kamenoloma na Kulskom brdu. Nalaz je isprva predan Zemaljskom muzeju u Sarajevu, te ga je 1958. god. pokojni akademik Alojz Benac izručio prof. Marcelu Gorencu, tadašnjem ravnatelju Arheološkog muzeja u Zagrebu, gdje se i danas čuva. O nalazu postoji dokumentacija u arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu (br. 705/57, 12/1-58, 133/72 ; omot Dvor). Ostava sadrži trinaest komada brončanog oružja (mač, koplje, tri šuplje sjekire) i nešto nakita. Sve nalaze K.Vinski-Gasparini povezuje s radioničkim centrima iz međurječja Drave, Save i Dunava i datira u posljednju V. fazu kasnog brončanog doba, do oko 750 g. prije Krista (Vinski-Gasparini, 1973 ; 22, 152, 165, 166-169, 182, 216, tab.129 ; Durman, 1991 ; 91-92). NARDA (Dvor) Prof. Pavao Vuković je na vrhu istoimenog brda (na području Srebrnjak, od Dvora od Šakića brda), otkrio pretpovijesno groblje, te je prateći mašineriju spasio trinaest žara sa spaljenim kostima pokojnika iz kasnog brončanog doba (Durman, 1991 ; 91). PEDALJ (Dvor) Arheološko nalazište u kamenolomu sjeveroistočno od sela Pedalj (Brunšmidova zabilješka na kilometričkoj karti iz 1909. godine). ŠAKANLIJE (Dvor) Arheološko nalazište u kamenolomu jugozapadno od sela (Brunšmidova zabilješka na kilometričkoj karti iz 1909. godine). UNČANI (Dvor) Pretpovijesna gradina (Durman, 1991 ; 91-92) Blizu stare šljunčare otkriveno je manje ovalno višeslojno naselje vučedolske kulture veličine oko 70x40 m, s kojega su potjecali neki keramički nalazi i kamene sjekire s rupom za nasad, u zbirci Pavla Vukovića iz Dvora (Durman, 1991 ; 90-91, 93) ZATON (Dubica, Kostajnica) Izolirani nalaz brončanog novca rimskog cara Konstanta (333.- 350. poslije Krista), iskovanog u Sisciji: Constans (337-350) b.g. (347-348) AE 3, Sis, Coh. 183 : RIC 192, HR Γ SIS Av.: CONSTAN SPFAVG. Pop.: s diademom, u oklopu i plaštu, nad. Bk. Rv.: VICTORIAEDDAVGGQNN ; Dvije Viktorije, stoje, jedna nasuprot druge, svaka drži po vijenac i palminu granu. Bk. Dim.: 14x16mm. Težina: 1.14g. Pol. kal.: 12. ------------------------------------------------------------ Pregledan. (c. 1880). Porijeklo: Mijo Eberhard, Dubica. Dobro sačuvan. Cohen VI, 270, 163 ; RIC VIII, 363, 192. Mirnik 2002: 46. 538:ZAG G528. ZRIN (Hrvatska Kostajnica) O selu Zrin Vinko Sabljar piše sljedeće: « ZRINJ (njegda: Zurinj, pod Rimljani: Sidrona), s. u. p. Ban. II, atn: Zrinj, zapoviedn. Satnije u s: Divuša, pšt: Kostajnica ; 85 kuć. 620. st. rkž. sa ž.c. Sv. Križ u m ; učio. – Rk. Župa u nadbis. Zagreb., adj: Dubica, dj. Petrinja, neima podr. M. – Satnija br. 3, imade podr. m: Bè rdjani, Buinja, Divuša, Draga, Draškovac, Golubovac, Kozjibrod, Kuljani, Lotinje, Oraovica, Rogulje, Šakanlie, Šegeštin, Volinja, Zrinj, 413 kuć. 4042 st . – 1180 rk. sa 2 ž.c. (Divuša, Zrinj), 2862 gi. sa 3 ž.c. Bè rdjani, Jurakovac, Šakanlie), 3 učio.» (Sabljar 1866: 491). Više o tamošnjoj župi možemo saznati iz članaka Pavla Lebera (1899, 1899a, 1901): Iznad istoimena sela, s njegove sjeveroistočne strane, leže ruševine velikog tvrdoga grada nepravilnog ovalnog tlocrta (približno 150x40 m) ; a sa sjeverozapadne strane ruševine samostanske crkve sv. Marije Magdalene . Obrambeni bedem burga sačuvan je cijelim svojim plaštom ; s južne strane nalazi se jedan ulaz, kojim se danas može doprijeti do zaraštene unutrašnjosti, a kojeg štiti branič-kula kvadratnog tlocrta. Postoje još dva zazidana ulaza, jedan sa sjeverne strane, te jedan, s ostacima kule kvadratnog tlocrta, sa zapadne strane. Nakon što je grad bio napušten tijekom 18. stoljeća, on propada. Još 1905. godine apeliralo se na Hrvatski sabor da ga zaštiti (Babić, 1905 ; Laszowski, 1906), a dvadesetih godina 20. stoljeća Družba Braća Hrvatskoga Zmaja popravila je branič-kulu, koja se i u najnovije vrijeme iznova konzervira. Zbog omogućavanja dovoženja mašinerija, građe i vode na tvrdi grad Hrvatska vojska izgradila je 2006. godine šumsku cestu od sela, sve do grada i crkve. Kukuljević piše da je Stjepan Babonić, sin Stjepanov utemeljio oltar u čast sv. Križa, ili u Zrinu ili u Topuskom (Toplica) te je za održavanje tog oltara poklonio cistercitskom samostanu u Topuskom zemlju Svinicu (Zuynnicha), koja se nalazila na zemljištu grada Zrina (isprava od 18. X. 1282 ; Tkalčić, 1873 ; 209-210, br. 209 ; Kukuljević, 1883 ; 8). Prema sačuvanim ispravama, Zrin se prvi put spominje potkraj 13. stoljeća, postoji naime isprava bana Stjepana Babonića i njegovih sinova, grofova Ladislava i Stjepana, sastavljena u Zrinu, kojom oni darivaju neku zemlju u vojvodstvu Mainharda, vojvode Koruškog, samostanu sv. Marije u Kostanjevici (monasterio fontis sancte Marie de Landestrost), dana 13. siječnja 1293. godine: Datum in Zrino et actum, anno dominice incarnacionis M°CC° nonagesimo quinto, in octauis epyphanies domini (CD, 7, 1909: 198-199, br. 177). Zrin se također spominje 1300. i 1303. godine (Kukuljević, 1883 ; 11), a slijedeći njegovi vlasnici bijahu Toti: 1328. godine zalaže ga Ivan Babonić Ivanu, Lovri i Ugrinu, sinovima Jurja Tota na jednu godinu za 250 maraka bečkih denara (Kukuljević, 1883 ; 23 ; CD 9, 1911: 414-416, br.343 ; 428, br. 353). Kukuljević ističe gustoću naseljenosti toga kraja prije dolaska turskih osvajača i navodi vrlo brojna sela, koja su potpadala gradu Zrinu (Kukuljević, 1883 ; 23-24). Šubići, Grgur, sin bana Pavla i njegov nećak Juraj (+c.1361), dobili su Zrin od kralja Ludovika I. (1342.-1382.) u zamjenu za Ostrovicu, o čemu nam je sačuvan tekst isprave datirane 31. srpnja 1347. godine (CD, 11/1913: 382-383, br.289). Od toga vremena Bribirski knezovi postaju grofovima Zrinskim. Spominje se i 1488. godine u ispravi kojom Pavao (III.) Zrinski, sin Petra (II.), zalaže Zrin, Pedalj, Gvozdansko, Stupnicu, Rastuški, Završki, Semigrad, Dobru njivu, Lešnicu, Samnicu i Podmilan, sa svim njihovim pripadajućim posjedima i selima, Bartolu Berislaviću, vranskom prioru i dubičkom knezu za iznos od 25.000 zlatnika. Jedan od najvažnijih spomenika Zrina je vrlo kvalitetno izgrađena gotička, jednobrodna franjevačka samostanska crkva Sv. Margarete (ili Marije Magdalene, jer se u tom patrociniju autori često razilaze ; Laszowski 1901), danas ponovno ruševina, bila je dio samostana, smještenog s njene južne strane. Sa zapadne strane crkve nalazi se strma padina. Temelji klaustra iskopani su tijekom arheoloških istraživanja 2006. godine. U crkvu se ulazi sa zapadne strane, kroz gotički portal, iznad kojeg se nalazi rozeta. Svetište crkve poligonalno je i podupiru ga četiri kontrafora, ima tri gotička prozora ; dva su kontrafora i sa sjeverene strane broda. Sačuvan je šiljasti trijumfalni luk, a tu je u brodu po jedan šiljasti gotički prozor sa svake strane. Uokolo crkve nalaz se rimokatoličko groblje, koje je devastirano od 1944. godine nadalje. Nikola III. Zrinski preminuo je početkom 1534. god. (svakako prije 3.V. kada se Helena Zrinska već naziva udovicom), po svoj prilici u Zrinu. Položen je u grobnicu u prethodno spomenutoj crkvi, u sklopu franjevačkog samostana, kojeg je sam utemeljio i podložio Cetinskoj kustodiji 1504. godine (Kukuljević, 1883 ; 52). Na raku je stavljena masivna bogato ukrašena kamena ploča (veličine 84.5 x (169) x 17.3 cm ; danas slomljena u nekoliko dijelova i sačuvana u visini od 141 cm) s grbom Zrinskih (kaciga i zmaj koji raste iz krune nad njim okrenuti su na desnu stranu (heraldički lijevu) a ne na lijevu, kao što je to uobičajeno na novcu ili na pečatima, t.j. u heraldici uopće (Bojničić, 1899 ; 211, T.153). Natpis uklesan miješanim te dosta nespretnim gotičkim slovima uzduž ruba ploče glasi: (rozeta) HIC.IACENT.IN.FOSSA.SPECTABILIS-* ET MA(gnifici domini Nicolai comitis Zriniensis......)ILIRIA INCLUSA.FRANCISCI.DEVOCIO. IPSA.ANIMA.EI (rozeta) US.ET OSSA +1534. (Kukuljević , 1891 ; 378, br.1298 ; Cvekan, 1982 ; 44-46 ; Z. Horvat , 1988 ; 61-65). Ovaj, na nesreću fragmentirani (manjka naime donji dio ploče), epitaf posjeduje zanimljiv, ali i teško razumljiv natpis, pa smo zamolili našeg eminentnog teologa franjevca Prof. Dr. O. Bonaventuru Dudu za pomoć. U cjelosti citiramo njegovo mišljenje: U pretpostavci da je prijepis grobnog natpisa točan, to jest: HIC IACENT IN FOSSA SPECTABILIS ET MAGNIFICI ..... INCLUSA FRANCISCI DEVOCIO IPSA ANIMA EIUS ET OSSA 1534. - idući tragom pretpostavke da je riječ o “ pobožnosti” ili odanosti sv. Franji, onda bih “ najkraće” ovako preveo: OVDJE JEŽE U JAMI UZORITOG I VELEMOŽNOG gospodina Nikole (grofa) Zrinskoga ZATVORENI (UKLJUČENI)(:) POBOŽNOST FRANJI(NA) I SAMA DUŠA NJEGOVA (=Nikole Zrinskoga) I KOSTI. Prvi je problem: što zapravo stoji u nepostojećem dijelu teksta označenim sa .... Drugi je problem: na što se odnosi riječ INCLUSA. Ako ne pretpostavimo neku imenicu koja stoji u nepročitanom, zapravo više ne postojećem dijelu natpisa, onda se ovo INCLUSA može odnositi samo na OSSA (kosti), ili točnije na sve riječi što stoje iza INCLUSA: to bi bio pridjev odn. particip perfekta, plural, srednjeg roda te se odnosi najprije na posljednji subjekt, to jest OSSA (INCLUSA) ali tako da obuhvata sve tri imenice. Treći je problem: ne vidim, kako bih taj natpis razumio iz kršćanske vjere pokojnikove, naime nisam nikada susreo - osim ako se ovdje shvati samo afektivno - da na kojem grobnom natpisu piše da je tu ne samo tijelo (OSSA) nego, i to emfatički, SAMA DUŠA NJEGOVA. No ako je tu, pod tim nadgrobnim kamenom Nikolina POBOŽNOST FRANJI(NA), onda bi se moglo reći: tu sam cijeli - srcem, dušom, tijelom. No to neka bude samo prilog daljnjim razmišljanjima do konačne sretne invencije. Zagreb, Uzašašće 1990 Bonaventura Duda Klesarski rad ove pomalo rustikalno izvedene ploče u velikoj mjeri podsjeća na istodobne nadgrobne spomenike iz Bihaća, osobito na onu Nikole Farkašića (+1519) (Horvat 1988 ; 48-51, 61). Nakon turskih vremena ploča Zrinskog je stajala ugrađena iznad zapadnog gotičkog portala crkve Sv. Margarete (ili Marije Magdalene), a prigodom ugrađivanja otklesan je njen donji dio, kako bi stala između portala i rozete. Ploča je spašena od neizvjesne sudbine na taj način da je u ljetu 1981. godine zaslugom o. Luke Bistrovića i tadašnjeg župnika Divuše skinuta s te vrijedne razorene crkve i prenesena na sigurnije mjesto (bilješka Anđele Horvat u jednoj od njenih putnih bilježnica koje se čuvaju u Kaptolskom arhivu u Zagrebu). Ploča je pomalo istrošena, što govori o tome da se tijekom nekoliko desetljeća u crkvi po njoj gazilo, barem od 1534. do 1577. godine kad je Zrin pao pod tursku vlast, a možda i nakon te godine. Isto tako je kasnije, dok je bila ugrađena u pročelje crkve, ploča bila okrečena, jer se i danas opažaju tragovi vapna, osobito na njenoj desnoj strani. Godine 1991. ta ploča zatekla se, skupa s kostajničkim rimskim miljokazom, u kutu hodnika sa sjeverne strane Franjevačke crkve u Hrvatskoj Kostajnici, gdje smo je fotografirali i izmjerili i preživjela barbarsko rušenje Osim gotičke samostanske crkve, u Zrinu postojala je još jedna gotička, kasnije (1726.) barokizirana, crkva Sv. Križa, koju su Turci spalili 1737. godine, no ne može se sa sigurnošću utvrditi gdje je točno stajala. ŽIROVAC (Dvor) Arheološko nalazište u kamenolomu između Donjeg Žirovca i Gornje Komore (Brunšmidova zabilješka na kilometričkoj karti iz 1909. godine).
Project / theme: 293-0000000-0853
Original language: HRV-ENG
Category: Znanstveni
Research fields:
Theology
Contrib. to CROSBI by: Ivan Mirnik (imirnik@ffzg.hr), 2. Srp. 2007. u 12:29 sati



  Print version   za tiskati


upomoc
foot_4