Kockanju (i novim ovisnostima) ne pridaje se značaj kao ovisnostima o drogama, alkoholu ili pušenju i često ih se društveno relativizira, iako u podjenakoj mjeri vode prema sadestrukciji ličnosti. Tek pred dvadestak godina znanstvena i stručna pozornost usmjerava se prema novim ovisnostima (o kockanju i igrama na sreću, internetu – cyber ovisnost, o radu, sportu-vježbanju tijela, seksu, nekontroliranom kupovanju...), zbog evidentne istovrsnosti ponašanja i sličnim posljedicama kod oba tipa ovisnosti: odgojnim, psihološkim i socijalnim. Uz porast broja ovisnika o kockanju, posebno u skupini učenika/adolescenata vežu se povećana ponuda, društveni kontekst, vrijednosna konfuzija, pad morala i porast socijalne nesigurnosti. Uz primarne preventivne programe, u ovoj fazi pristunosti ovisnosti među mladima, potrebna je i sekundarna prevencija u funkciji ranog otkrivanja rizičnih ponašanja, kako ono ne bi došlo do stupnja ovisnosti, kao i tercijarna prevencija: dijagnostika, rehabilitacija i resocijalizacija ovisnika. U ovom kontekstu pedagoška prevencija kockanja odnosi se na kontinuum od preventivnog, preko kurativnog do terapijskog poimanja i odnosa prema novim ovisnostima, represivnih i permisivnih pristupa, u kojima kroz partnerske i suradničke odnose škole, obitelji i drugih čimbenika možemo poticati aktivniji pristup i očekivati bolje rezultate. |
All the contents of bib.irb.hr, except where otherwise noted, is licensed under a Creative Commons licence
