Mobbing je ciljano psihičko nasilje nad drugim, nespremnost na kontakt, zabrana kontakta, prostorna ili socijalna izolacija. Jednostavno, mobbing opisuje negativna djelovanja jedne ili više osoba protiv određene osobe, psihološki i moralni teror na radnom mjestu. H. Leymann tu pojavu definira ovako: mobbing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskoga dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnoga mjesta. Zlostavljana je osoba bespomoćna, u nemogućnosti da se obrani. Takve se aktivnosti odvijaju u pravilnim intervalima duže vrijeme (najmanje šest mjeseci, jednom na tjedan). Prosječno vrijeme trajanja mobbinga prije reakcije žrtve je oko 15 mjeseci. Mobbing možemo podijeliti na vertikalni, kada nadređeni zlostavlja podređenoga radnika, te horizontalni, kada kolege zlostavljaju kolegu. Govori se i o podjeli prema motivu, gdje razlikujemo strateški i emotivni mobbing. Strateški mobbing je dogovor upravljačkoga vrha tvrtke da su radnici nepoželjni i tada se kreće u provođenje organiziranog mobbinga, tako da radnici sami daju otkaz ne tražeći otpremninu ili druga prava. Pritom je važno uništiti žrtvu toliko da postane neinteresantna konkurenciji. Emotivni mobbing ovisi o različitom tipu ličnosti zlostavljača i žrtve mobbinga. Zlostavljači su često egocentrične osobe s poremećajem ličnosti koje maltretiraju žrtvu zbog osjećaja zavisti, straha ili želje za vlašću. I u žrtvi mobbinga možemo naći neke karakteristike ličnosti. Žrtve su uglavnom odgovorne osobe, motivirane za rad, osjetljive na pravdu ali većinom pasivne u društvenim odnosima. Dugotrajnije izlaganje mobbingu uvijek dovodi do ozbiljnih zdravstvenih posljedica. Paleta poremećaja do kojih može dovesti mobbing široka je, a kreće se od neurotskih smetnji tipa anksiozno depresivnih reakcija, različitih psihosomatskih i psihotičnih stanja, uključujući pojačani rizik razvoja tjelesnih i psihičkih bolesti, a u nekim slučajevima i suicidalnog ponašanja ili suicida. Česti su i poremećaji ponašanja, stalna okupiranost poslom, obiteljski problemi do razvoda braka. Karakteristična je stalna prisilna fiksacija na neku drugu, jako željenu sudbinu, koja premašuje granice snošljivosti ljudi u okolini koji slušaju žrtvu i vodi u izolaciju i osamljenost. Danas je sve više očito da etika postaje argument uspjeha i zdrave radne atmosfere. Ona sprečava mnoge nastranosti, pa i mobbing. No, sve ono nije moguće učiniti samo nekim katalogom sankcija, pa makar se pri tome imalo dobru nakanu. Zakoni ili interna pravila i pravilnici ne poboljšavaju radnu klimu niti vlastitosti menagementa. Treba nam etika vrijednosti u kojoj je na prvom mjestu čovjekovo, ljudsko dostojanstvo. Istinski etički izazov nije nužno na “pravilnom” (regulativnom) razrješenju sivih zona gospodarske svakodnevice, i međuljudskih odnosa nego u oživljavanju i bdijenju na trajnoj svijesti o vrijednosti i dostojanstvu ljudske osobe.

Philosophy