hrvatski

USPOREDNA ISPITIVANJA DOMAĆIH ULJARSKIH SIROVINA IZ SORTNIH POKUSA

Ispitivanja u ovom radu provedena su na 51 uzorku običnog i 9 uzoraka oleinskog suncokreta, 25 uzoraka soje i 30 uzoraka uljane repice iz sortnih pokusa 2007. godine.U sjemenu je određen udjel nečistoća, masa 1000 zrna, udjel vode i udjel ulja, a kod soje još i udjel proteina te izračunat indeks kakvoće. U uljima je određen sastav masnih kiselina i jodni broj. Masa 1000 zrna je kod običnog suncokreta bila manja nego kod oleinskog Oleinski suncokret je imao manje ulja u suhoj tvari (36% - 44%) od običnog sjemena (42% – 52%). Soja i repica imale su masu 1000 zrna nešto nižu od odgovarajućih vrijednosti za merkantilno sjeme. Sjeme repice imalo je 39% - 48%, a sjeme soje 17% - 22% ulja na suhu tvar. Soja je imala 39% - 45% proteina u suhoj tvari što je garancija za proizvodnju sačme izvanredne kakvoće. U ulju običnog suncokreta su masne kiseline i jodni broj bili unutar zakonom propisanih granica, a kod oleinskog je udjel oleinske kiseline povećan na 76% - 85%. Kod ulja iz soje se sastav masnih kiselina razlikovao od važećeg Pravilnika praktički za svaku masnu kiselinu. Ulja repice nisu sadržavala eruka kiselinu a udjel oleinske kiseline bio je 59 % - 73 %, što je za neke uzorke prešlo gornju granicu unesenu u Pravilnik.Prema odnosu zasićenih, jednostruko nezasićenih, ω -3 i ω - 6 masnih kiselina s nutricionističkog stajališta najbolje je repičino ulje.

suncokret; soja; uljana repica; kakvoća sjemena; sastav masnih kiselina

nije evidentirano