S Hrvatskom Stražom u hrvatskom je kulturnom prostoru od 1903. do 1918. godine djelovao časopis koji je s neoskolastičkih stajališta 'stražario' nad cjelokupnom duhovnom produkcijom epohe, a u prvih šest godišta gotovo svaki broj nosio je biljeg pokretača – krčkoga biskupa Antuna Mahnića. Premda mnoge njegove stranice spadaju u vrh tadašnje hrvatske esejistike, to nije bio književni časopis, a ipak je svojim osobitim svjetonazornim pristupom tematici hrvatske književne produkcije i napose svojim stavovima o zadaćama Matice hrvatske uzbunio, uzbudio i povrijedio hrvatsku književnu republiku. Premda je obrađivao političke teme, to nije bilo glasilo neke političke opcije u modernoj Hrvatskoj, a ipak su ostala politička glasila redovito reagirala na ocjene i gledišta što su sa stranica toga časopisa – iz Krka ili Splita, Senja ili Rijeke dopirala u Zagreb. Na svom početku, to nije bio službeni list nijedne hrvatske biskupije, nijedne institucije unutar Katoličke crkve, sve dok 1907. godine nije postao glasilom »Leonova društva« iz Senja, ali je iza njega svom dušom stajao jedan katolički biskup da bi branio »načela kršćanska i zdrave filozofije«. Po odluci svoga pokretača biskupa Mahnića, Hrvatska Straža bila je filozofski časopis, jedini tada u Hrvatskoj, štoviše prvi filozofski časopis koji se pojavio u Hrvatskoj, bez ikakve institucionalne potpore sa Sveučilišta u Zagrebu i Katoličkog bogoslovnog fakulteta, nego stasao uz suradnju s profesorima filozofije i teologije od Splita do Travnika, od Zaostroga do Zagreba, od Banje Luke do Senja, od Dubrovnika do Sarajeva, od Vrućice na Pelješcu do Đakova.

Philosophy

Znanstveni skup organiziran u povodu 50. obljetnice smrti dr. Ljubomira Marakovića