Glavni rezultati su pokazali da je anksioznost djece s teškoćama učenja statistički značajno veća od anksioznosti tipićne djece u svim mjernim aspektima osim na skali zabrinutosti na kojoj nema razlike između dvije skupine djece. U okviru procjene obiteljske klime procjene na dimenzijama naglaska na religijskim vrijednostima i kontrole statistički značajno su veće kod djece s teškoćama učenja, u odnosu na tipičnu djecu dok na ostalim dimenzijama obiteljske klime nije utvrđena statistički značajna razlika između dvije skupine djece. ispitna anksioznost kod djece s teškoćama učenja veća je u obiteljima s puno konflikta, a manjkom organizacije, odnosno reda, i to naročito kod dječaka s teškoćama učenja. Više konflikta i kontrole u obitelji je kod djece s većom tjelesnom, separaciskom anksioznosti te anksioznom osjetljivosti. Zdruge strane veći naglasak na aktivnoj orijentaciji je u obiteljima djece s manjom separaciskom anksioznosti.Različite komponente anksioznosti povezane su sa različitim komponentama samopoimanja.Također postoje razlike u korelacijama između ovih variabli ovisno o uzorku ispitanika. U visoko kohezivnim obiteljima djeca imaju više samopojimanje na svim ispitivanim dimenzijama. Za razliku od kohezije intelektualno kulturalna orijentacija nije u značajnoj koleraciji s niti jednom komponentom samopoimanja. Osim kohezije, čini se da dobra organizacija i aktivno-rekreacijska orijentacija djeluju povoljno, a visok stupanj kontrole i konflikta nepovoljno na samopoimanje dvanaestogodišnjaka.

Education