S obzirom na činjenicu da je forenzična znanost primarno orijentirana na područje medicine (sudska medicina i forenzična antropologija), često smo svjedoci da se u medijskim prezentacijama koristi nepravilna terminologija tekstilnih tragova i mikrotragova i metodologija dokazivanja što je posljedica nedovoljnog istraživanja tekstila s tog aspekta, ali i nesvjesnost o važnosti i prisutnosti tekstila u svakodnevnom životu. Sve većim učešćem i dostupnošću visokoučinkovitih vlakana u svakodnevnom životu intenzivirana su istraživanja o mogućnostima njihove identifikacije s posebnim naglaskom na nedestruktivne metode. Stoga su se kroz ovaj rad pokušala produbiti saznanja o nedestruktivnim metodama identifikacije visokoučinkovitih vlakana koje bi se mogle koristiti u forenzičnim dokaznim postupcima. S tim u svezi provedena je kvalitativna i kvantitativna istraživanja pet najčešće korištenih visokoučinkovitih vlakana (aramidnih, polietilenskih, polibenzoksazolnih, staklenih i ugljikovih). Za aramidna vlakna istražena je i mogućnost identifikacije s obzirom na različito porijeklo (reciklirano vlakno, vlakno izvađeno iz tkanine i kompozita). |
All the contents of bib.irb.hr, except where otherwise noted, is licensed under a Creative Commons licence
