Stabilnost okvira pretpostavlja odgovarajuću otpornost na djelovanje vanjskih sila svih konstrukcijskih elemenata i spojeva okvira pri čemu se statička ravnoteža uspostavlja na deformiranoj geometriji konstrukcije. U primjeni, ovaj prilično jednoznačan uvjet može zakomplicirati posao projektanata s obzirom na ograničenja uobičajenih analitičkih metoda kod točnog proračuna neelastičnih deformacija i unutarnjih sila kako konstrukcija dostiže svoje granično stanje nosivosti/stabilnosti. Cilj je ovog rada u analizi stabilnosti okvira u kontekstu nekoliko značajnih suvremenih normi i pravilnika. |