hrvatski

Učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja uporabom kelacijske otopine tijekom endodontskog liječenja

Cilj je bio ispitati u in vitro uvjetima učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja nakon kemijsko–mehaničke obrade korijenskog kanala uporabom 17 %-tne otopine etilendiamintetraoctene kiseline (EDTA) tijekom jedne i pet minuta. Istraživanje je provedeno na tri skupine od 15 izvađenih jednokorijenskih ljudskih zuba. U prvoj, kontrolnoj skupini, nismo koristili otopinu EDTA-e, dok su u drugoj i trećoj skupini zuba korijenski kanali na kraju instrumentacije ispirani opinom EDTA-e tijekom 1, odnosno 5 minuta. Analiza zaostatnog sloja na poprečnim rezovima provedena je stereomokroskopom i svjetlosnim mikroskopom (Olimpus BX50, Tokyo, Japan) s adaptiranom kamerom (TMC 76S Pulnix, Tokyo, Japan). Statistička analiza provedena je pomoću jednosmjerne analize varijance (one-way ANOVA) i post hoc Scheffe testom uz P < 0.05. U uzorcima koji su tretirani otopinom EDTA-e tijekom 5 minuta količina zaostatnog sloja znatno je manja nego u kontrolne skupine uzoraka (P = 0, 039). Na razini cervikalne trećine korijenskih kanala količina zaostatnog sloja u uzoraka tretiranih otopinom EDTA-e tijekom 1 min (P < 0, 001) i otopinom EDTA-e tijekom 5 minuta (P < 0, 001) znatno je manja u usporedbi s kontrolnom skupinom. U središnjoj trećini uočeno je da otopina EDTA učinkovitije uklanja zaostatni sloj u usporedbi s kontrolnom skupinom, djelovanjem tijekom 1 minute (P = 0, 023) i 5 minuta (P = 0, 007). Usporedbom uklanjanja zaostatnog sloja u sve tri skupine uzoraka na razini apikalne trećine korijenskih kanala nije utvrđena statistički značajna razlika (P = 0, 428). Najučinkovitije uklanjanje zaostatnog sloja kelacjiskom otopinom EDTA-e postignuto je u cervikalnoj i središnjoj trećini korijenskog kanala, dok je u apikalnoj trećini, kao posljedica otežanog prodora irigansa, zaostalo najviše zaostatnog sloja.

endodoncija; zaostatni sloj

nije evidentirano