Poznato je da postoje aktivni i inaktivni parodontni džepovi, a da se progresija bolesti javlja u mahovima i ciklički. Do sada upotrebljavane dijagnostičke metode ne razlikuju aktivnu od inaktivne lezije. Sposobnost da se objektivno procijeni aktivnost parodontne bolesti može znatno utjecati na terapiju parodontitisa. U ovom radu izvješćujemo o povezanosti aspartat aminotransferaze (ASZ) u gingivnoj tekućini (GF) i kliničkih mjera parodontne bolesti. Aktivnost toga enzima na razini 1200 IU određivana je kolorimetrijskim testom, na šest zuba s rendgenski izraženom destrukcijom parodonta. Uzeti su klinički parametri, a Perimonitor dijagnostički test određen je prije i nakon terapije U skupini oboljelih od adultnog parodontitisa (AP) i rapidnog progresivnog parodontitisa (RPP) provedena je supragingivna i subgingivna profilaksa, a u ispitanika kontrolne skupine samo supragingivna profilaksa. AST aktivan mjesta znatno su smanjena nakon tretmana koji je trajao 1-2 tjedna. Na osnovi dobivenih rezultata istraživanja se može zaključiti kako je ishod testa objektivna mjera za razlikovanje aktivne od inaktivne lezije parodonta evaluirane prije i nakon liječenja. Primjena ovog testa, kada se kombinira sa standardnim dijagnostičkim postupcima, osigurava objektivno mjerenje, a time i bolju procjenu progresije i praćenja ishoda terapije parodontitisa.

Dental Medicine