U životu Zvonimira Sušića – neurologa, psihijatra, sudskoga vještaka, edukatora, nastavnika, prevoditelja i erudita enciklopedijskoga općeg i stručnog znanja – razabiru se tri jasna razdoblja: zagrebačko, riječko i zadarsko razdoblje. U Zagrebu (1926.– 1946.) promoviran je za liječnika (1932.), bio je demonstrator, potom asistent Fiziološkog instituta Medicinskoga fakulteta, volonter, sekundarni liječnik (specijalizirao je 1938.), asistent i primarni liječnik Bolnice za duševne bolesti u Vrapču te docent (1941.) na Neuropsihijatrijskoj katedri Zagrebačkoga sveučilišta. U Rijeci (1947.– 1959.) reorganizirao je Psihijatrijski odjel te osnovao Neurološki odjel Opće bolnice » ; Braće dr. Sobol« ; . Bio je najprije honorarni nastavnik, potom docent te izvanredni profesor neurologije i psihijatrije na riječkome Medicinskome fakultetu. U Zadru (1960.– 1968.) bio je ravnatelj bolnice u Ugljanu. Objavio je približno 100 radova iz područja kliničke neurologije, neuropatologije, psihijatrije i sudske psihijatrije. Radovi o predstavljanju sheme tijela u moždanoj kori, obmanama osjetila, tuberoznoj sklerozi, trudnoći i multiploj sklerozi, patohistologiji demijelinizacije, toksičnim neuritisima, epilepsijama, živčanim manifestacijama bruceloze, herpetičkim infekcijama, patogenezi konvulzivnoga sindroma, psihijatrijskoj terminologiji, terapiji Parkinsonove bolesti i shizofrenije, sposobnosti sastavljanja oporuke, organizaciji psihijatrijske službe, objavljeni su u domaćim i prestižnim europskim časopisima te često bili citirani. Obrađivao je zasebna poglavlja u udžbenicima iz psihijatrije i posebne natuknice u enciklopedijskim izdanjima. Začetnik je (uza Stanislava Župića) psihodrame u Hrvatskoj. Među pionirima je neuropatologije u Hrvatskoj, jer je davne godine 1936. u Bolnici u Vrapču razvio Neuropatološki laboratorij. Odlikovao se čudesnom preciznošću i pedantnošću u ispitivanju bolesnika. Bio je čest i dosjetljiv predavač u raznim sekcijama Zbora liječnika Hrvatske i u drugim javnim institucijama. Obdareni poliglot, nakon umirovljenja bavio se pre¬ ; vodilačkim radom. U naše medicinsko okruženje, do tada pretežno srednjoeuropske medicinske kulture, unio je vrijednosti i obrasce rada francuske neurološke i njemačke neuropatološke škole. |