Potreba građana za sigurnošću i stanje kriminaliteta u suvremenom društvu navodi vlade mnogih zemalja na oštriju politiku kažnjavanja, što praktično znači češće korištenje zatvaranja kao kaznene opcije. To posljedično dovodi do prenapučenosti u zatvorima koja značajno utječe na mogućnost ostvarenja svrhe kažnjavanja u većini demokratkih društava – rehabilitacije. Takva situacija je dovela do razvoja sankcija koje se nalaze između klasične probacije i zatvaranja. Hrvatski kazneni zakon od 1. siječnja 1998. godine predviđa mogućnost dviju alternativnih sankcija – uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom i rada za opće dobro na slobodi (kao zamjenu kazne zatvora u trajanju do 6 mjeseci). Naredne godine je donešen Zakon o izvršavanju zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi, a u slijedećih nekoliko godina su donešeni i provedbeni propisi. U radu se analiziraju neka obilježja osuđenih osoba kojima je sud izrekao ove sankcije od 2001. godine (a koje su izvršene ili se izvršavaju) do 30. lipnja 2006. godine (N=345) te se utvrđuje postojanje razlika u tim obilježjima s obzirom na vrstu izrečene alternativne sankcije.

Education