Ovim radom namjera je bila dati osvrt na arhitektonske osobitosti katoličkih liturgijskih građevina izgrađenih u Zagrebu u 20. stoljeću u kontekstu dominantnih stilskih arhitektonskih paradigmi koje su obilježile 20. stoljeće i analizirati odnos titulara i arhitektonskog oblikovanja. Namjera je bila istražiti je li i na koji način tema titulara pojedine crkve izražena arhitektonskim rješenjem, te ukazati na važnost odnosa forme i sadržaja obrađujući temu titulara u arhitektonskom oblikovanju liturgijskih građevina. Još u prvoj polovini 20. stoljeća prisutan je napor povezivanja forme I sadržaja što svjedoči I odnos prema interpretaciji titulara. Međutim, prema kraju stoljeća simbolički se sadržaj, koji je u središtu svakog sakralnog liturgijskog prostora, gubi. Tema arhitektonske interpretacije titulara gotovo uopće ne pojavljuje osim u rijetkim primjerima, a sve su rjeđi I ikonografski prikazi u crkvama koji su vezani za arhitektonsko oblikovanje, a upućuju na titulara. |