Ray tracing jest metoda renderiranja bazirana na globalnom osvjetljenju koja se koristi u 3D programima za dobivanje realne slike modele. Primjena je vidljiva kod računalnih igri, specijalnih efekata, medicine, dizajna interijera i eksterijera, raznih simulacija, naprednijeg inženjerstva, te kod svih vrsta računalne grafike. Ray tracing koristi matematičke i fizičke algoritme u pozadini svijetla te tako dobiva realnu sliku. Zrake svijetla se kalkuliraju od gledatelja do izvora svijetla. Njegova mana jest ta da je relativno spor i zbog toga teško nalazi primjenu tamo gdje je potrebna veća brzina (npr. video igre). Postoji više vrsta programa za 3D modeliranje i bitno je korisnikovo poznavanje domene, tj. mora znati što koji rezultat očekuje prilikom manipulacije određenim atributima. Cilj ovog rada je opisati ray tracing algoritam, objasniti kako radi te definirati postavke potrebne za postizanje realne slike scene. Za primjer će koristiti program Autodesk Maya 2011 te plugin V-Ray. Uz praktični rad realnog renderiranja interijera, definirati će se i razne postavke koje su korištene, te matematičke funkcije koje su korištene u pozadini algoritma. |
All the contents of bib.irb.hr, except where otherwise noted, is licensed under a Creative Commons licence
