hrvatski

Problemsko učenje u kurikulumu obrazovanja nastavnika

Sukladno brojnim promjenama na razini obrazovnih paradigmi, a potom i na didaktičko – metodičkom planu strukturiranja visokoškolske nastave, u ovom se radu problematiziralo pitanje problemskog učenja kao cjelovite, razrađene i strukturirane strategije učenja. S obzirom na rezultate brojnih primjena problemskog učenja u prirodnim i tehničkim znanostima, pretpostavilo se da ono na učinkovitiji način može pridonijeti osposobljavanju budućih nastavnika za preuzimanje uloge kritičko – refleksivnog praktičara. Budući da je mali broj istraživanja kojima se učinkovitost problemskog učenja ispitivala u društvenim znanostima, a posebno u nastavničkim studijima, cilj ovog istraživanja bio je ispitati učinkovitost primjene problemskog učenja u obrazovanju budućih nastavnika s obzirom na akademsku samoefikasnost, akademsku motivaciju, stavove prema učenicima i nastavničkom zanimanju, te kvalitetu stečenog znanja, vještina i kompetencija. Kako bi se provjerila učinkovitost problemskog učenja s obzirom na navedene varijable, te kako bi se provjerilo je li ono učinkovitije u tim varijablama u odnosu na konvencionalnu predavačku nastavu, u istraživanju se primjenio klasični pedagoški eksperiment s eksperimentalnom i kontrolnom skupinom u trajanju od 14 tjedana. U istraživanju je sudjelovalo 150 studenata nastavničkog usmjerenja Filozofskog fakulteta u Splitu, a za provjeru učinkovitosti primjenjene nastavne strategije primjenjeni su sljedeći instrumenti: Skala akademske motivacije (AMS-C 28 CEGEP version, Vallerand i sur., 1992) za procjenu akademske motivacije, Skala akademske samoefikasnosti (CASES, Owen i Froman, 1988) za procjenu akademske samoefikasnosti, Inventar nastavnikovih stavova (MTAI, Cook i sur., 1951) za procjenu stavova budućih nastavnika o svojoj budućoj ulozi, učenicima, te preferiranom nastavnom ozračju, te zadaci objektivnog tipa kojima se procjenjivala kvaliteta stečenih znanja, vještina i kompetencija. Dobiveni rezultati su ukazali na to da se sudionici koji su poučavani konvencionalnom nastavom i problemskim učenjem ne razlikuju u samoprocjeni akademske motivacije i samoefikasnosti u završnim fazama ispitivanja, te da su vrijednosti obiju varijabli značajno porasle u završnim fazama ispitivanja u odnosu na inicijalnu. S obzirom na stavove prema učenicima i nastavničkom zanimanju, te na kvalitetu znanja, vještina i kompetencija, rezultati govore u prilog primjene problemskog učenja stoga što se prema dobivenim rezultatima utvrdilo da sudionici koji su učili putem problemskog učenja bolje razumiju polazišta suvremenog odgoja i obrazovanja kao i da preferiraju manje autoritarne stilove poučavanja, te ostvaruju značajno bolji uspjeh na testovima znanja, vještina i kompetencija. S obzirom na dobivene rezultate, iako je primjena problemskog učenja u društvenim znanostima složenija i zahtjevnija no što je to slučaj u prirodnim i tehničkim znanostima, može se zaključiti da se njegovom primjenom može pridonijeti osposobljavanju budućih nastavnika za bolje razumijevanje nastavničkog zanimanja, preuzimanje uloge kritičko – refleksivnog praktičara, te omogućiti kvalitetno stjecanje potrebnih znanja, vještina i kompetencija.

problemsko učenje; konvencionalna nastava; visokoškolsko obrazovanje budućih nastavnika; akademska motivacija; samoefikasnost; refleksivno – kritički praktičar; znanje; vještine; kompetencije

Pursuant to the changes within the scope of educational paradigm in the first place and didactic-methodical plan of structuring higher education, this paper deals with problem-based learning as an integral, elaborated, and structured teaching strategy. Considering the results of numerous applications of the problem-based learning in natural and technical sciences, we can safely assume that it is likely to grately contribute to the process of training future teachers to take on their role of critical-reflective practitioner. As only are a few researches have dealt with effectiveness of problem-based learning in social sciences, especially in the field of teachers' education, the aim of this research was to test the efficiency of applying problem-based learning in training future teachers with respect to their academic self-efficacy, academic motivation, attitudes towards students and teachers' profession, and the quality of acquired knowledge, skills and competences. In order to check the efficiency of problem-based learning with reference to the variables concerned and compare it to the conventionally held classes, the research followed the classic pedagogical experiment comprising