hrvatski

Ličnost i suočavanje u uvjetima slabe mogućnosti kontrole događaja

Na uzorku ročnika u dobi između 18 i 27 godina, ispitanih na početku (N=445) i pred kraj (N=421) temeljne vojne obuke, analizirani su odnosi između osobina ličnosti procijenjenih NEO-FFI upitnikom, doživljene stresnosti događaja i situacijski specifičnih mjera načina suočavanja sa stresorima tijekom služenja redovitog vojnog roka. Analize slaganja linearnih strukturalnih modela djelomično su potkrijepile pretpostavke Lazarusove transakcijske teorije o središnjoj posredujućoj ulozi kognitivne procjene o stresnosti događaja u odnosu između stabilnih antecedentnih obilježja i načina suočavanja. Posredujući efekti doživljene stresnosti u potpunosti su demonstrirani kada je riječ o latentnom faktoru emocijama usmjerenog suočavanja na početku temeljne obuke. To djelomično vrijedi i za faktor rješavanja problema/traženja podrške u istoj točki mjerenja te za obje navedene latentne mjere suočavanja procijenjenog na kraju temeljne vojne obuke. Mjera doživljene stresnosti događaja pokazala se najsnažnijim prediktorom ovih faktora suočavanja u obje vremenske točke. Naprotiv, latentni faktor prihvaćanja situacije neovisan je o procijenjenoj stresnosti situacije. Testiranim modelima najbolje je objašnjena varijanca faktora emocijama usmjerenog suočavanja (63 i 56% u prvom i drugom mjerenju). Modeli uspijevaju predvidjeti 24 i 39% varijance suočavanja usmjerenog na rješavanje problema/traženje podrške, dok je najslabije objašnjen faktor prihvaćanja situacije (9% varijance u oba mjerenja). Rezultati pokazuju da osobine ličnosti ispitane u prvoj vremenskoj točki imaju većeg samostalnog i izravnog doprinosa objašnjenju načina suočavanja na kraju temeljne obuke nego u predikciji mjera početnog suočavanja.

ličnost; suočavanje; percipirana kontrola događaja

nije evidentirano