Dio tehnološkog otpada koji nastaje u procesima naftnog rudarstva u Hrvatskoj spada u opasni otpad. Prije odlaganja u centralne otpadne jame (COJ) takav otpad se obrađuje živim vapnom i kroz proces stabilizacije/solidifikacije pretvara u slabo topivi – inertni materijal. Stabilizacija/solidifikacija živim vapnom u svijetu se koristi kao tehnika obrade i organskog i anorganskog tehnološkog otpada. Svjetska iskustva međutim pokazuju da pri primjeni te tehnike kod obrade organskog tehnološkog otpada, ili otpada koji sadrži i organske i anorganske onečiščivaće ne dolazi do dovoljnog reduciranja kretanja onečišćivača u okoliš. Za materijale koji sadrže organske ili anorganske i organske onečišćivače razvijaju se nove tehnike obrade. Cilj ovog istraživanja je bilo ispitivanje alternativnih načina obrade tehnološkog otpada iz naftnog rudarstva. Uzorak tehnološkog otpada iz COJ-Vinkovci u laboratorijskim uvjetima je obrađivan primjenom pojedinačnih materijala ili primjenom kombinacije nekoliko materijala i to: (a) cement, (b) organofilna glina, (c) kalcinirana Moler glina, (d) vapno + organofilna glina + bentonit, (e) cement + organofilna glina + bentonit, (f) vapno + kalcinirana moler glina i (g) cement + kalcinirana moler glina. Za usporedbu rezultata korišten je uzorak tehnološkog otpada obrađen vapnom. U obrađenim uzorcima određeni su slijedeći parametri: (a) ukupna ulja, (b) mineralna ulja, (c) policiklički aromatski ugljikovodici (16 komponenata) i (d) teški metali i potencijalno toksični elementi (10 elemenata). Osim ukupnog sadržaja navedenih parametara u obrađenim uzorcima, određen je i njihov sadržaj u vodenim eluatima istih uzoraka. Od primjenjenih tretmana, tretman organofilnom glinom se pokazao bitno najuspješnijim za većinu parametara. Tako tretiran uzorak otpušta na primjer 63 puta manje ukupnih ulja, 67 puta manje mineralnih ulja, 798 puta manje naftalena i 136 puta manje olova od uzorka tretiranog vapnom. Po uspješnosti iza organofilne gline nalazi se kalcinirana Moler glina. Dobiveni rezultati jasno ukazuju da odabiru najpovoljnijeg sredstva za obradu tehnološkog otpada u naftnom rudarstvu treba prethoditi smanjenje sadržaja ugljikovodika nekim od terenskih prihvatljivih načina i detaljna kemijska analiza preostalih organskih i anorganskih onečišćivača. Ovisno o rezultatu analize opasni tehnološki otpad može se tretirati puno efikasnije, uz upotrebu primjerenijih materijala (npr. organofilna glina) čime se može bitno reducirati otpuštanje onečišćivača iz tako obrađenog otpada u okoliš. Na taj način mogao bi se rješiti problem trajnog odlaganja obrađenog otpada.

Rudarstvo, nafta i geološko inženjerstvo