U vrijeme tranzicije katolička Crkva u Hrvatskoj nastoji izaći iz prijašnje društvene getoizacije. U zadnjim godinama je u opasnosti podleći određenoj društvenoj pasivnosti. Premda je na vrhu ustanova u koje građani imaju najviše povjerenja u Hrvatskoj, ipak to povjerenje je nešto slabije u zadnje dvije tri godine. Crkva u Hrvatskoj nalazi se pred izazovom da se na nov i učinkovit način pozicionira u pluralističkom i sve više sekulariziranom društvu. To uključuje nove zadaće, koje su kako od crkvenog tako jednako i od društvenog značenja. U odnosu na budućnost važno je da Crkva razvija u sebi napose element dobrovoljnosti. Jednako tako djelovanje Crkve mora se usmjeriti i na nastajanje civilnom društva, prema kojem je Crkva otvorena. |