hrvatski

Evaluacija imunokromatografskog testa u dijagnostici hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom

Hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom (HVBS) je sistemska zoonoza uzrokovana hantavirusima, porodice Bunyaviridae. Glavni uzročnici HVBS-a u Hrvatskoj su Puumala virus (PUUV) i Dobrava virus (DOBV). Nakon epidemije 1995., u Hrvatskoj su se javljali samo sporadični slučajevi, sve do 2002. godine kad se pojavila do sada najveća epidemija HVBS-a. HVBS se pojavio u gotovo cijeloj Hrvatskoj, osim primorja i otoka. Rana dijagnostika HVBS-a može biti teška. Diferencijalno dijagnostički uz sliku hemoragijske dijateze, febrilnih simptoma i afekcije bubrega u obzir dolaze: leptospiroza, akutno zatajenje bubrega druge etiologije, hemolitično-uremični sindrom, infekcija urinarnog trakta, glomerulonefritisi i druge hemoragijske vrućice. Zbog toga je od velike važnosti brza laboratorijska dijagnostika, koja omogućava odgovarajuće zbrinjavanje i pružanje adekvatne suportivne terapije, obzirom da etiološka terapija ne postoji. Točna i brza dijagnostika može utjecati na skraćenje tijeka bolesti i smanjenje smrtnosti. Rutinski serološki testovi koji se danas najčešće koriste u brzoj dijagnostici HVBS-a su enzimski imunotest (ELISA) i test indirektne imunofluorescencije (IFA). Ostali testovi kao neutralizacijski test redukcije plakova (PRNT), lančana reakcija polimeraze (PCR) i dr. koriste se više u istraživačke svrhe i zahtijevaju specijalizirane laboratorije. Tijekom epidemije 2002. godine uveli smo novi petominutni, brzi dijagnostički imunokromatografski test (Point-of-care Puumala and Point-of-care Dobrava, ERILAB, Finska). U testu je kao antigen korišten visoko purificirani nukleokapsidni protein PUUV i DOBV za koji se vežu IgM antitijela iz seruma, plazme ili krvi. Prva evaluacija testa izvedena je na 105 seruma oboljelih od HVBS-a. Obzirom da se rezultati testa ocjenjuju subjektivno, određena je suglasnost interpretacije testa između pet laboratorijskih radnika različitog laboratorijskog iskustva i kretala se između 80 – 100%. Na procjenu je utjecalo i vrijeme očitavanja testa. Iako je proizvođač deklarirao očitavanje rezultata nakon 5 minuta, naša iskustva su pokazala da se najtočniji rezultati dobivaju nakon jednoga sata od izvođenja testa. Određivanje osjetljivosti i specifičnosti testa je u procesu. Prvi rezultati pokazuju da u usporedbi sa standardiziranim ELISA IgM testom, IFA testom i RT-PCR-om, imunokromatografski test pokazuje podudarnost između 75-85%. Testiranje seruma akutnih bolesnika s nekim drugim zoonozama (leptospiroze, borelioze, krpeljni meningoencefalitis) koje se u Hrvatskoj endemski javljaju na istim područjima kao i HVBS, govori o relativno visokoj specifičnosti ovog testa, iako su u oko 10-20% uzoraka vrijednosti granične i zahtijevaju dodatno testiranje. Imunokromatografski test je brz test i koristan kao skrining metoda u diferencijalnoj dijagnostici prema ostalim bolestima. Za definitivnu dijagnozu potrebno je dokazati specifična IgG antitijela u rekonvalescentnom serumu bolesnika nekom od standardnih metoda (ELISA, IFA).

HVBS

nije evidentirano