hrvatski

Infantilnost i neljudski identiteti - Distopijska obećanja biotehnologije u 21.stoljeću

Jedna od bitnih karakteristika početka 21. stoljeća jest razvoj bioznanosti i biotehnologije, gdje ljudsko tijelo i um postaju ključno područje napredovanja tehno-znanstvenog sustava. Zaokupljenost tijelom kroz genetičko rastvaranje i ponovno sastavljanje tijela sugerira stav kako tijelo nije evolucijski zadano, već može biti tehnološki proizvod. Razvoj "kulta tijela" otvara mogućnosti eksperimentiranja s tijelom koje postaje svojevrsni "projekt". Time se implicitno postavlja teza da se ljudsko tijelo može mijenjati "po vlastitom izboru", što vodi u dvije krajnosti: prvu označava bestjelesnost u virtualnim svjetovima, a drugu biotehnološka konstrukcija tijela. Osnovna teza rada je da proces infantilizacije društva predstavlja bitan uvjet potpunoj primjeni biotehnoloških konstrukcija ljudskog tijela. Posebno stoga što idejna kretanja u suvremenoj bioznanosti teže prikazati ljudski identitet kao nešto što ne zahtijeva napor, već dovoljnu količinu primjenjivih tehno-znanstvenih dostignuća. Time ulazimo u razdoblje Novog Genesisa gdje ljudi, poput Boga koji je stvorio nebožanska stvorenja, teže stvoriti neljudske oblike inteligentnog života.

bioznanost; biotehnologija; proces infantilizacije; kult tijela; bestjelesnost; biotehnološka konstrukcija tijela; tijelo kao projekt; neljudski identiteti; distopija

nije evidentirano