hrvatski

Optička topografija i verbotonalna metoda

Optička topografija, relativno nova metoda funkcionalnog oslikavanja mozga (neuroimaging) nalazi sve veću primjenu u kognitivnoj neuroznanosti, znanstvenoj disciplini koja želi objasniti kognitivne funkcije i cjelokupno ponašanje žive jedinke na temelju ponašanja pojedinih živčanih stanica - neurona. Ova metoda, unatoč svojim nedostacima u odnosu na vodeće tehnologije za promatranje moždanih aktivnosti - poput funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) ili mnogo-kanalnih evociranih potencijala (ERP) - zbog npr. smanjene prostorne razlučivosti, posjeduje nekoliko prednosti koje je čini privlačnom tehnikom i u verbotonalnoj metodi rehabilitacije. To su: i) mogućnost njene primjene i kod najmlađe djece, pa čak i novorođenčađi, što nam daje mogućnost da pratimo njihov slušni i jezični razvoj tijekom rehabilitacije i proniknemo u njihove neurofiziološke procese ; ii) potpuno tihi rad što, za razliku od fMRI, pogoduje izvođenju slušnih i jezičnih eksperimenata ; iii) nepostojanja interakcije s umjetnom pužnicom, što omogućuje promatranje moždanih aktivnosti tijekom slušanja ili drugih zadaća u djece s umjetnom pužnicom. U izlaganju će biti riječi o osnovnim principima rada optičke topografije, te o načinima kako ta metoda može biti korisna u verbotonalnoj metodi rehabilitacije.

-

nije evidentirano