hrvatski

Razlike u kriterijima za procjenu kompetentnosti mladih košarkašica i košarkaša

Uključivanje i ustrajanje u sportskoj aktivnosti, odabir i intenzitet sportskog djelovanja, kao i samu sportsku izvedbu, razumjeti kao ciljno usmjerene. Cilj je subjektivni koncept, a u motivacijskom procesu dolazi do složenog međudjelovanja većeg broja ciljeva u nekoj sportskoj situaciji (Tušak, 1997). Osobni ciljevi utječu na način na koji će pojedinac misliti, osjećati i djelovati u situaciji postignuća kao što je sport (Duda i sur., 1995). Uspjeh (neuspjeh) u nekoj aktivnosti, ovisi o željama i ciljevima koje si pojedinac u toj aktivnosti postavlja, odnosno o očekivanjima koje na temelju njih definira. Tako sportaš doživljava uspjeh na temelju samoprocjene ostvarenosti inicijalnih očekivanja, o čemu ovisi i sportaševa motiviranost (Horga, 1993). Socijalno-kognitivni pristup motivaciji postignuća pretpostavlja da postoje dva tipa ciljne orijentiranosti sportaša određuju način na koji će sportaš prosuđivati vlastitu kompetentnost u određenoj situaciji (Nicholls, 1992, Duda, 1992, Roberts, 1993, Duda, 2001). To su ciljna usmjerenost prema zadatku i usavršavanju sportskih vještina (task orientation) i ciljna usmjerenost prema izvedbi i rezultatu (ego orientation). Sportaš koji je dominantno orijentiran prema zadatku, učenju i usavršavanju sportskih vještina vlastitu kompetentnost prosuđuje prema kriteriju samoreferenciranosti, tj. u odnosu na vlastitu prošlu izvedbu. Sportašu koji je dominantno orijentiran prema izvedbi i rezultatu napredovanje ili postizanje vještine nisu dovoljni da bi se osjećao uspješnim, sposobnim i kompetentnim. Doživljaj uspjeha temelji na socijalnoj komparaciji, 'biti uspješan' izjednačava sa 'biti bolji od ostalih'. Uspjeh smatra posljedicom superiornih sposobnosti, a ne uloženog napora. Ciljna orijentacija pojedinca ne smatra se osobinom, već u većoj mjeri kognitivnom shemom (Roberts, 2001) koja se može modificirati s obzirom na način na koji osoba procesira informacije u različitim zadacima ili ovisno o značenju koje pojedini zadatak za tu osobu ima. Svaka situacija može se protumačiti kao više 'task' ili 'ego' usmjerena, ovisno o zahtjevima socijalne okoline tj. o prevladavajućoj motivacijskoj klimi. Motivacijska klima usmjerena ka učenju, kooperativnosti i usavršavanju pojačava takav tip individualne ciljne usmjerenosti sportaša (task), dok motivacijska klima usmjerena ka demonstraciji superiorne izvedbe i postizanju rezultata podržava individualnu ciljnu usmjerenost na izvedbu i rezultat (ego) (Newton, Duda, 1999 ; Treasure i Roberts, 2001 ; Duda, 2001). Istraživanja koja su ispitivala spolne razlike u ciljnoj orijentaciji sportaša nisu u potpunosti konzistentna. Iako je odnos između, npr. usmjerenosti prema izvedbi i rezultatu i spola očekivan i u skladu sa stereotipnim poimanjem motivacije za postignućem kod žena i muškaraca (Tušak, 1997, Duda i sur., 1995, White i Duda, 1994). Iako teorija predviđa da su muškarci više usmjereni prema postignuću i postizanju rezultata od žena, istraživanja su pokazala da nije uvijek tako (npr. Duda i sur., 1995 ; Kim i Gill , 1997, Kim i sur. 2003). Osnovni cilj ovog istraživanja je ispitati postoje li razlike između košarkaša i košarkašica juniorske dobi, s obzirom na kriterije vrednovanja postignuća u sportskom kontekstu, odnosno razlikuju li se košarkaši i košarkašice s obzirom na dominantnu ciljnu orijentiranost. Pretpostavljaju se spolne razlike - za razliku od dječaka koji su kompetitivniji i dominantno usmjereni ka izvedbi i rezultatu i svoj uspjeh procjenjuju na temelju usporedbe s ostalima, djevojčice više usmjerene na zadatak, usavršavanje vještine i suradnju, te uspjeh vrednuju kroz uloženi trud i napredovanje. Metode rada Uzorak ispitanika. Prigodni uzorak ispitanika formiran je od ukupno 323 košarkaša (161 košarkaš i 162 košarkašice) hrvatskih košarkaških klubova različite kvalitete, odnosno ranga natjecanja. Košarkaši i košarkašice su aktivni sportaši i treniraju od dva do pet dana u tjednu po dva sata. Ispitanici su dobi od 13 do 17 godina (košarkašice: M=14.52 ; SD=1.18 ; košarkaši: M=15.52 ; SD= 0.98) Za potrebe ovog istraživanja ispitane su košarkašice iz 16, te košarkaši iz 15 klubova iz 8 hrvatskih županija. Uzorak varijabli. Za procjenu individualnih razlika u ciljnoj orijentaciji košarkaša i košarkašica upotrijebljen je Upitnik ciljne orijentacije Task and Ego orientation in Sport Questionnaire - TEOSQ (Duda i suradnici, 1995, adaptirala Barić, 2001). Upitnik sadrži 2 ortogonalne dimenzije: orijentaciju prema zadatku, razvoju vještine i kooperativnosti, te orijentaciju prema rezultatu, iskazivanju superiornosti i kompetitivnosti., a čini ga 13 čestica.Ispitanici izražavaju stupanj slaganja s pojedinom tvrdnjom na skali Likertovog tipa od pet stupnjeva (1=uopće se ne slažem, 5=potpuno se slažem). Metode obrade rezultata. Bruto rezultati kondenzirani su na dimenzije ciljne orijentacije na temelju prosječnih vrijednosti pripadajućih čestica, pa su tako pripremljeni podaci obrađeni. Nakon što su izračunati deskriptivni parametri i koeficijenti pouzdanosti, za određivanje razlika u ciljnoj orijentaciji mladih košarkašica i košarkaša izračunata je diskriminativna analiza (DISKRA). Rezultati i rasprava Prosječna ocjena čestica koje se odnose na dimenziju usmjerenosti na zadatak kod mladih košarkašica nešto viša nego kod košarkaša, ali visoke ocjene na ovoj dimenziji kod oba spola ukazuju da su i košarkašice i košarkaši dominantno usmjereni na zadatak, te im je bitno usavršavanje postojećih vještina i učenje novih (tablica 1). Usprkos tome što su također dominantno orijentirani na zadatak, može se primijetiti da su mladi košarkaši nešto više usmjereni na rezultat/izvedbu od košarkašica. Izračunati koeficijenti korelacije pokazali su da su dimenzije ciljne orijentacije na uzorku košarkašica nezavisne, što je sukladno teoretskim pretpostavkama ciljne orijentacije. Kod košarkaša je dobivena niska, ali statistički značajna korelacija dimenzija ciljne orijentacije. Autori upitnika navode da se ponekad događa da se u prijevodima upitnika, što se zbog niskih korelacija, pa se može zanemariti (Duda i sur., 1995). Tablica 1: Osnovni statistički pokazatelji za dimenzije ciljne orijentacije mladih košarkašica i košarkaša spol N M Min Max R SD r košarkašice TASK 162 4, 23 1, 67 5, 00 3, 33 0, 711 -0, 05 EGO 162 2, 89 1, 29 4, 86 3, 57 0, 900 košarkaši TASK 161 4, 15 1, 83 5, 00 3, 17 0, 649 0, 27* EGO 161 3, 20 1, 29 5, 00 3, 71 0, 794 Legenda: N=br.ispitanika, M=aritmetička sredina, Min=minimum, Max=maksimum, R=raspon, SD=standardna devijacija, TASK= usmjerenost na zadatak, EGO=usmjerenost na rezultat, r=korelacija dimenzija ciljne orijentacije, *p<0, 05 Pouzdanost subskala TEOSQ upitnika na ovom uzorku ispitanika pokazala se zadovoljavajućom. Cronbach alfa koeficijenti pouzdanosti dobiveni na uzorku mladih košarkaša iznose 0.82 (orijentiranost na zadatak) i 0.77 (orijentiranost na rezultat), dok kod djevojčica iznose 0.82 odnosno 0.81. Ovakve vrijednosti sukladne su rezultatima dosadašnjih istraživanja. Rezultati diskriminativne analize ukazuju na statistički značajnu razliku u ciljnoj orijentaciji mladih košarkašica i košarkaša (l=0, 039 ; R=0, 195 ; Wilks'l=0, 962 ; c2=12, 395, df=2, p<0.002). Tablica 2: Korelacije dimenzija ciljne orijentacije diskriminativnom varijablom (r), te prosjeci grupa na diskriminativnoj varijabli (C) Diskriminativna varijabla (r) ciljna orijentacija na zadatak 0, 283 ciljna orijentacija na rezultat -0, 929 (C) košarkaši 0, 198 košarkašice -0, 199 Na osnovi dobivenih rezultata može se zaključiti da diskriminaciji košarkaša i košarkašica doprinosi njihova usmjerenost na rezultat, koja je izraženija kod mladih košarkaša, čime smo djelomično potvrdili početnu hipotezu. No, mora se naglasiti, da su obje grupe dominantno usmjerene na zadatak. Ovakvi rezultati upućuju na zaključak da i mladi košarkaši i košarkašice dominantno uspjeh prosuđuju u odnosu na u vlastitu prošlu izvedbu, te ga smatraju posljedicom uloženog truda i napora a ne superiornih sposobnosti. S obzirom da se ciljna orijentacija na zadatak, usavršavanje vještina i kooperativnost smatra poželjnijim motivacijskim obrascem (Treasure i Roberts, 2001), osobito u radu s mladim sportašima, potrebno je stvarati potrebne preduvjete za njezin razvoj i učvršćivanje. Istraživanja pokazuju da se ovaj tip ciljne orijentiranosti povezuje s adaptivnijim kognitivnim i bihevioralnim obrascima (Roberts, 1993, Theboom i sur, 1995, Crpenter i Yates, 1997, Treasure i Roberts, 2001, Ptherick i Weigand, 2002). Sve to doprinosi učvršćivanju motivacije sportaša, za što je važna uloga trenera, budući da on svojim djelovanjem aktivno oblikuje motivacijsku klimu u ekipi (Barić, 2002), te kroz iz situacijskih znakova koji proizlaze iz njegovog intencionalnog ponašanja može učvrstiti ili pak u određenoj mjeri modelirati ciljnu orijentaciju svojih sportaša u željenom smjeru. Isticanje poželjnih kriterija za vrednovanje vlastite sportske kompetentnosti koji neće dovesti do osipanja mladih iz područja sporta, već će im naprotiv pomoći da učvrste svoju motivaciju što dugoročno povlači za sobom bolju prognozu za mlade sportaše u svim segmentima.

ciljna orijentacija; kompetetnost; košatka; djeca; TEOSQ

nije evidentirano