hrvatski

Krležina morfologija svjetske povijesti na "galilejsku temu": Eppur si muove (1919-1938-1961)

Tekst tematizira Krležinu filozofiju povijesti - historiozofiju izloženu u eseju Eppur si muove (1919-1938-1961) što sadrži dvije konstrukcije povijesti a priori s obzirom na asimptotsku točku koju označava nadnevkom 3. III. 1918. (mir u Brest-Litovsku). Model cikličkoga karaktera povijesnoga kretanja ("abderićanski" model povijesti) konstrukcija je povijesnoga kretanja bez kvalitativnih promjena do asimptotske točke. Krležine povijesne analogije vremenski udaljenih zbivanja u okviru klasa nadnevaka upućuju na raznoliku kombinaciju istih osnovnih obrazaca, pri čemu kao dominantu postavlja (u Sloterdijkovu određenju) vječan povratak vladajuće prosvijećene krive svijesti. Engelsov model spiralnoga karaktera povijesnoga kretanja (Eppur si muove!) Krleža projicira u razdoblje koje slijedi nakon asimptotske točke. Primjenjujući Engelsovu metaforu spirale, spiralnoga oblika razvoja, i postavljajući kao epicentar povijesti pojam povijesnoga kretanja označenim citiranom rečenicom Galilea Galileija, Krleža atribuira mir u Brest-Litovsku kao negaciju negacije u dijalektici povijesnoga kretanja, negaciju "jestivoga mira". Međutim, poslije mira u Brest-Litovsku što vodi "spram Kozmopolisa" ipak se dogodila njegova negacija ("versajski cezaromani"- demokrati: Mirovna konferencija u Versaillesu 1919. godine), za koju metodom povijesne analogije projicira u budućnost kao posljedicu povratak nove "krojačke politometafore". I zbog toga kao model Krležine filozofije povijesti - historiozofije nije postavljena ideja Napretka, već ideja Evolucije koja je nesvjesno povratak putem (tjeskobe) oblicima ciklična mišljenja.

Miroslav Krleža, Eppur si muove, historiozofija

nije evidentirano