hrvatski

Ratna iskustva i subjektivni doživljaj stresa djece i adolescenata: 10 godina kasnije

U radu su prikazani rezultati istraživanja koje je provedeno s ciljem utvrđivanja specifičnih oblika izloženosti stresnim događajima izazvanim ratom: odlazak člana obitelji na bojište, ranjavanje bliske osobe u ratu, uzbuna ili odlazak u sklonište i progonstvo ili izbjeglištvo. U ovom uzorku oko 80% ispitanika je imalo iskustvo jednog ili više od navedena četiri događaja. Osim izloženosti navedenim stresnim događajima, ispitane su razlike između djece i adolescenata koji su taj događaj doživjeli i onih koji nisu s obzirom na: subjektivnu procjenu stresa vezanu za taj događaj i stresne događaje općenito, te ukupan broj doživljenih stresnih događaja. Zanimalo nas je također, postoje li razlike između te dvije grupe djece s obzirom na neke osobne aspekte svakodnevnog funkcioniranja: školski uspjeh, simptome anksioznosti i samopoštovanje. Istraživanje je provedeno na uzorku od 353 učenika od 5. do 8. razreda osnovne i 1. do 4. razreda srednje škole, a primijenjene su tri skale: Skala stresnih životnih događaja STRES-D (Košta i Vulić-Prtorić, 2002), Skala strahova i anksioznosti za djecu i adolescente SKAD-62 (Vulić-Prtorić, 2003.) i Skala samopoštovanja SPOS (Vizek-Vidović i Kuterovac-Jagodić, 1996). Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da ispitanici koji su bili izloženi različitim ratnim stradanjima imaju i veći broj drugih stresnih događaja iz domene obiteljskog, školskog, medicinskog konteksta, te da su općenito skloniji procjenjivati druge životne događaje stresnijima u odnosu na ispitanike koji nisu doživjeli ratna stradanja. Utvrđene su također značajne razlike između ove dvije skupine ispitanika i u nekim osobnim varijablama: djeca koja su doživjela ratna stradanja imaju slabiji školski uspjeh i niže samopoštovanje u odnosu na djecu koja nisu bila izložena tim događanjima. Povišeni simptomi anksioznosti značajno su povezani jedino s iskustvom ranjavanja bliske osobne. Međutim, subjektivna se procjena stresa pokazala značajnom za doživljavanje anksioznosti: djeca koja različite stresne događaje procjenjuju neugodnijima i uznemirujućima, ujedno imaju i više razine anksioznosti. U tom se smislu subjektivna procjena stresa pokazala kritičnim pokazateljem djetetovih reakcija na stresni događaj i njegovu ranjivost.

ratna iskustva; subjektivni doživljaj stresa; djeca i adolescenti

nije evidentirano