hrvatski

Razvoj novog instrumenta za mjerenje religioznosti

Rad predstavlja prikaz novog instrumenta za mjerenje religioznosti, te razmatra psihometrijske i konceptualne probleme vezane uz mjerenje religioznosti. Religioznost pojedinca predstavlja jedan od važnih modifikatora strukture vrijednosti, kao i važan prediktor širokog spektra ponašanja i stavova. Suvremena istraživanja pokazuju da religioznost može biti od značaja pri ispitivanju uspješnosti suočavanja sa stresom i traumom, u procesu žalovanja, a predstavlja i protektivni faktor u području ovisnosti. Razlozi za konstrukciju novog instrumenta za mjerenje religioznosti bili su višestruki. Neki od do sada korištenih instrumenata sadrže čestice na koje mogu odgovarati samo osobe koje su deklarirani vjernici, a pored toga neki upitnici prilagođeni su sadržajem pripadnicima određene vjeroispovijesti ili su kulturalno specifični. Dodatni problem predstavlja nedostatak bilo kakvih normi koje bi omogućile interpretaciju rezultata na individualnoj razni. Pri razvoju novog upitnika religioznosti osnovna ideja Glocka i Starka o religioznosti kao višedimenzionalnom fenomenu dijelom je modificirana, pri čemu su zadržane dvije osnovne dimenzije, uz mogućnost korištenja treće dodatne dimenzije, koja u ovom slučaju nije definirana kao mjera religioznosti u užem smislu već njezin važan korelat. Prva dimenzija nazvana je religijska vjerovanja (10 čestica ; Cronbach  = 0, 92) i odnosi se primarno na internalizirana vjerovanja i osjećanja neovisno o pripadnosti vjerskoj zajednici ili ponašanju (pr. &laquo ; vjerujem u život poslije smrti&raquo ; ). Druga dimenzija nazvana je obredna religioznost (10 čestica ; Cronbach  = 0, 90) i odnosi se na stupanj u kojemu osoba izvršava obrede i rituale propisane od strane vjerske zajednice kojoj pripada i uglavnom se odnosi na bihevioralnu razinu (pr. &laquo ; redovito odlazim u crkvu [hram božji]&raquo ; ). Treća, dodatna, dimenzija nazvana je posljedice religioznosti na socijalno ponašanje (6 čestica, Cronbach  = 0, 60) i odnosi se na utjecaj koji religioznost pojedinca ima na njegovo socijalno ponašanje (pr. &laquo ; Nisam pristalica braka s pripadnicima druge vjere&raquo ; ). Upitnik je primijenjen na više od 2000 srednjoškolaca i rezultati pokazuju da se korelacija između dimenzija religijskih vjerovanja i obreda kreće oko 0, 75. Obje dimenzije koreliraju s trećom dimenzijom posljedica oko 0, 50. Rezultati faktorske analize ukazuju da sve korištene dimenzije u latentnom prostoru imaju značajne projekcije na generalni faktor. Kroz niz istraživanja provjereni su odnosi konstrukta religioznosti sa strukturom vrijednosti, lokusom kontrole, samopoštovanjem, emocionalnom inteligencijom, konzumacijom sredstava ovisnosti, devijantnim ponašanjem, te sociodemografskim varijablama.

religioznost; dimenzije; mjerenje

nije evidentirano